Alvaro Rekoba možda nije završio svoju karijeru s opsežnom listom počasti koju smo svi očekivali kada je izbio na scenu s Interom, ali kada je pružio toliko izvanrednih trenutaka, koga briga? Morati ga je najbolje opisao rekavši: "Rekoba je fudbal."
One devedesete i rane dvijehiljadite bile su prekrasna era za fudbal, renesansni period pun igrača čiji je jedini cilj, čini se, bila zabava.
Alvaro Rekoba vjerovatno nije prvi igrač koji pada na pamet, ali njegov je talent svejedno vrijedan slavlja. Njegova karijera možda nije ispunila očekivanja, ali svejedno je to bila fantastična karijera puna nezaboravnih trenutaka.
S lijevom nogom, bilo bi previše očigledno, previše klišejski reći da je Rekoba imao štapić od lijeve noge. Bio je blagoslovljen nečim mnogo moćnijim.
Njegovo lijevo stopalo može se uporediti samo s prstenom superheroja Grin Lanterna, koji je, ako ste se pitali, izmišljeni prsten sposoban stvoriti naizgled nemoguće stvari snagom vlastitog uma.
Bio je nevjerovatan dribler, često je ulazio u različita područja terena s loptom zalijepljenom za noge, stručnjak za hvatanje lopti, a povremeno je riskirao izbiti okvir gola, kakva je bila snaga njegovih udaraca.
Njegovo jedino ograničenje bio je pomalo lijen pristup igri, ali na neki način to mu je samo dodavalo na šarmu.
Urugvajac je karijeru započeo u Montevideu s Danubiom, gdje je debitovao kao 17-godišnjak i postigao 11 golova u 34 ligaške utakmice prije nego što je s 19 godina prešao u jedan od velika dva urugvajska kluba, Nacional.
Nacionalov položaj u urugvajskoj Primeri značio je da će "El Chino" morati dodatno poboljšati svoju igru, a to je upravo ono što je učinio, postigavši 17 pogodaka u 33 meča prije nego što mu je pružena platforma za osvajanje fudbalskog svijeta.
Priče o njegovoj lijevoj nozi brzo su prešle obale Južne Amerike, a 1997. potpisao je za Inter istog ljeta kad i Ronaldo "O Fenomeno".
Kao i kod svakog potpisa iz Južne Amerike, bilo je nejasnoća oko onoga što Rekoba nudi. Uostalom, skok iz Nacionala u milanski Inter bio je veliki i bilo je više nego vjerovatno da će mu trebati vremena da se prilagodi.
Ali ta je nejasnoća nestala brže nego što bi iko očekivao jer se "El Chino" najavio evropskoj sceni u zadivljujućem stilu na svom debiju za "Neroazure" protiv Breše.
Ronaldo nije uspio napraviti trenutni uticaj na svom debiju, impresionirajući, ali je pogodio prečku iz slobodnog udarca i gol precrtan zbog ofsajda, i krenuvši u završnu fazu, Inter je zaostao.
Rekoba, nedokazani igrač kakav je u to vrijeme bio, počeo je duel na klupi, ali ga je Luiđi Simoni uveo neposredno prije tog gola da odigra posljednjih 18 minuta. A "El Chino" je bio taj koji je okrenuo utakmicu naopačke, a ne Ronaldo.
Prvo je, 10 minuta do kraja, primio kratko dodavanje od Benoe Kuea prije nego što je smjesta lansirao "bubamaru" u peterac s tridesetak metara smiješno preciznim udarcem.
Nije zatvoren na brzinu, ali braniči Breše se teško mogu kriviti što nisu shvatili da je on za to sposoban. Pa, tada su saznali.
Pet minuta kasnije Inter je dobio slobodan udarac s 35 metara, a ovoga puta Rekoba je pozvan da ga izvede. Nakon što je već postigao jedan gol iz daljine, evo prilike da dokaže kakav je zadivljujući fudbaler.
I dokazao da jeste, snažno poslavši slobodan udarac u gornji ugao gola, čime je svojoj ekipi zaradio maksimalni broj bodova.
Masimo Morati je bio uvjeren da će potpisati Rekobu nakon solo gola koji je postigao za Nacional, a koji je upoređivan s drugim pogotkom Dijega Maradone protiv Engleske 1986. godine.
Sada s dva pogotka na svom debiju, činilo se da će Inter sigurno dominirati.
Ali, dok je Ronaldo izrešetao 34 gola za Inter te sezone, Rekoba je zabio samo još jedan u Serije A, 25. januara, kada su ga s klupe pozvali da spasi Inter od 1:0 poraza od Empolija.
Do tada su ga pretvarali u samo još jednog mladog igrača koji se bori prilagoditi surovostima evropskog fudbala.
Inter je završio sezonu iza Juventusa na kontroverzan način, ali Rekobin uticaj bio je minimalan, a početkom sljedeće sezone otpremljen je na pozajmicu u Veneciju kojoj je prijetilo ispadanje, a Urguvajac je bio u potrazi za više fudbalskih minuta u prvoj postavi.
Inter se mučio, završio je na osmom mjestu i zamijenio tri menadžera, ali Rekoba je zasjao izvan svjetla reflektora, pomažući Veneciji da izbjegne ispadanje s 11 golova i devet asistencija u 19 nastupa na putu do 11. mjesta.
Nije prošlo nezapaženo u Interu, jer je upisao 27 nastupa pod vođstvom Marčela Lipija 1999/20 sezoni, postigavši 10 golova u Seriji A kako bi pomogao "Neroazurima" da napreduju do četvrtog mjesta, ali uslijedila su dalja previranja i preokreti jer su prvo otpustili Lipija, a zatim je Marko Morati smijenio Tardelija.
Ipak, uprkos Interovim trenerskim borbama i Rekobinoj vlastitoj nedosljednosti, u januaru 2001. dobio je novi petogodišnji ugovor za koji se govorilo da ga je učinio najplaćenijim igračem na svijetu.
Ugovor je očito trebao biti simbol Moratijeve vjere u Rekobinu sposobnost koja će ga podstaći da podigne nivo svoje igre, ali u junu 2001. godine "El Chino" je dobio godinu dana zabrane od strane italijanskog FS-a zbog nošenja lažnog pasoša kako bi zaobišao limit Serije A na strane igrače.
Zabrana je kasnije smanjena na četiri mjeseca nakon žalbe, a Rekoba se vratio u decembru i postigao šest golova u 18 nastupa dok je Inter završio na trećem mjestu, ali to je bila još jedna prepreka na putu za igrača koji se bori da opravda svu famu oko njega.
U sezoni 2002/03, međutim, Alvaro je uživao u vjerovatno najboljoj sezoni u svojoj karijeri u Interu. Ernan Krespo je kupljen da zamijeni Ronalda i partnera Kristijana Vijerija, a tri igrača su bila ključna u trci do polufinala Lige šampiona.
Krespo je zabio devet golova, a Rekoba je dao tri - isto kao i Vijeri - i još nekoliko, kako u Evropi tako i na domaćem terenu, gdje je Inter ponovo završio drugi iza "Stare dame".
Propustio je veći dio sljedeće sezone zbog povrede, upisao je samo 18 nastupa u Seriji A, ali je svejedno dao osam golova, uključujući pobjednički u jednom od najznačajnijih preokreta u posljednje vrijeme.
Dok je Inter kod kuće gubio 2:0 od Sampdorije u posljednjih 10 minuta, tadašnji strateg Roberto Manćini uveo je "El China" u nadi da će moći proizvesti malo magije s tom svojom posebnom lijevom nogom - i učinio je upravo to. Od trenutka kad je ušao na teren, igra se promijenila. Povratak je počeo.
Prvo je asistirao za Obafemija Martinsa da smanji zaostatak, a zatim, nakon što je Vijeri izjednačio, Rekoba je onim Grin Lantern prstenom u lijevoj nozi poslao loptu u gol i završio povratak.
Opet, baš kad ste počeli sumnjati u njega, Rekoba je poslužio podsjetnik na njegovu nevjerovatnu sposobnost da promijeni igru.
Nažalost, to nije bio početak velikog oživljavanja, već više početak kraja jer su se Rekobini nastupi smanjivali tokom sljedećih nekoliko sezona do tačke kada se pridružio Torinu na pozajmicu za sezonu 2007/08, koja se pokazala kao njegova posljednja u Italija.
Prešao je u grčki klub Panionios 2008. na dvije godine prije nego što se vratio tamo gdje je sve počelo, Danubio, 2010., a zatim se vratio u Nacional, gdje je proveo četiri godine prije nego što je odustao od karijere.
Možda nije postao legenda koju je njegov talent nagoviještao, ali s 53 gola u 175 prvenstvenih nastupa za Inter, u kombinaciji s nezaboravnim trenucima magije, Rekoba neće biti zaboravljen tako brzo. Bio je izvor radosti, inspiracije i strahopoštovanja, i zbog toga ga se, uprkos svim njegovim manama, rado sjećaju ne samo Interovi navijači, već i svi koji su ga vidjeli u najboljem izdanju.
Kao što je Morati rekao, da vas podsjetimo: "On nije samo običan fudbaler. On je fudbal. Radio je stvari koje normalni igrači ne rade."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.