Rivaldov dolazak u AC Milan 2002. godine trebao je pokrenuti povratak "Rosonera" u vrh evropskog fudbala. I jeste, ali ne na način na koji su planirali klub ili Brazilac, što se toga tiče. Brazilski bombarder je od legende "Blaugrane" postao zlatna kanta italijanskog giganta.
Proslavljen od strane Paola Maldinija koji je Brazilca naveo kao "jednog od najvećih koji je ikada nosio naše crveno-crne dresove", Rivaldo je stigao na "San Siro" samo mjesec dana nakon što je s Brazilom u Japanu osvojio Svjetsko prvenstvo.
Bio je to turnir koji je pokazao dobre i loše strane Rivalda, koji je postigao pet golova i bio ubačen u najbolju postavu prvenstva, ali je takođe izazvao kontroverze nakon što je glumio povrijedu kada je turski defanzivac Hakan Unsal šutnuo loptu prema njemu.
Brazilski selektor Luis Felipe Skolari ipak je opisao Rivalda, a ne Ronalda, kao "najboljeg igrača na Svjetskom prvenstvu".
Izvrstan dribler i svestrani strijelac, Rivaldo je stekao ime u prethodnih pet godina s Barselonom. Potpisan je na preporuku Bobija Robsona, koji je apelovao na klub da se dogovori za Brazilca umjesto da dovedu Stiva MekManamana.
Rivaldo se odužio toj odluci sa 136 golova u 253 utakmice - što je još impresivnije zbog činjenice da je rijetko igrao kao napadač - dok je takođe osvojio dva naslova La Lige, Kopa del Rej, Zlatnu loptu i FIFA-inu nagradu za najboljeg igrača svijeta 1999. godine.
Izdržao je napet odnos s menadžerom Luisom van Galom tokom Barselonine sezone 1999/2000. bez trofeja, ali se činilo da je dobio bitku kada je Nizozemac otišao na kraju kampanje. Kada je Van Gal ponovno imenovan prvim strategom katalonskog kluba 2002. godine, "Barsa" je pristala raskinuti Rivaldov ugovor.
"Ne volim van Gala, a siguran sam da se ni ja ne sviđam njemu", rekao je Rivaldo za "TV Record".
Ali to je bila situacija koju su Milan i predsjednik kluba Silvio Berluskoni više nego rado iskoristili.
Godine 2000. Berluskoni je s tribina gledao kako Rivaldo postiže nezaboravan het-trik tokom sjajnog 3-3 remija protiv "Rosonera" u Ligi šampiona.
Utakmica je uključivala i genijalni hirurški-precizan slobodni udarac koji je namjerno bio ispaljen ispod skačućeg zida italijanske ekipe. Berluskoni je blistavim riječima govorio o Rivaldu nakon utakmice, opisujući ga kao "izuzetnog igrača" i nekoga za koga su "pokušali sve" da ga potpišu.
Premotajte gotovo dvije godine i Milan je bio na čelu reda za Rivaldove usluge. Čak 20 različitih klubova s cijelog kontinenta povezivalo se s Brazilcem, uključujući Liverpul, Njukasl, Čelsi i Totenhem.
Rivaldo je potpisao trogodišnji ugovor s AC Milanom vrijedan navodno 3 miliona funti po sezoni. Bila je to velika svota za izdvojiti za 30-godišnjaka s istorijom povrijeda koljena i učinila je brazilskog fudbalera jednim od najbolje plaćenih igrača u Seriji A.
"Ne postoji niko bolji od Rivalda", insistirao je Berluskoni. "On je prekrasan igrač i za Milan je čast imati fudbalera njegovog kalibra."
Ipak, dok je predsjednik kluba blistavo govorio o Rivaldovom dolasku, menadžer Karlo Anćeloti imao je sasvim drugačiji ton.
Istina, Anćeloti je bio pod pritiskom u sezoni 2002/03. Godinu dana ranije, Berluskoni je finansirao veliki remont milanske ekipe s Manuelom Rui Koštom, Kozminom Kontrom, Havijem Morenom i Filipom Inzagijem koji su svi došli u "Grad mode" uz nemale cifre.
Ipak, uprkos izdacima, Milan nije uspio osvojiti nijedno srebro, a četvrto mjesto "Rosonera" u Kalču vjerovatno je bilo jedino što je spriječilo Anćelotija da izgubi posao. Uprkos neuspješnoj kampanji, još Don Karlo nije bio spreman odustati od Ruija Košte.
"Bilo bi pogrešno misliti da Rui Košta neće igrati jer je već pokazao koliko je dobar igrač za nas", rekao je Anćeloti novinarima.
Potom je dodao:
"Naravno, jako sam sretan što imam Rivalda i očigledno je puno bolje imati igrača poput njega nego ga ne imati. Ne vidim nikakav problem u radu s njim i zapravo će mi jedini problem biti odabrati 11 igrača i ostaviti druge na klupi."
Nastupajući za AC Milan na godišnjem Trofeju Luiđi Berluskoni protiv Juventusa, Brazilac je dobio sjajnu dobrodošlicu od strane navijača "Rosonera" i izašao je na teren u paru prepoznatljivih bijelih kopački, ali je bio zamijenjen nakon 62. minute, nakon što nije uspio uraditi mnogo toga u utakmici, niti imati veći uticaj na igru.
Budući da je Anćeloti više volio rotirati svoje napadačke opcije, Rivaldo se često nalazio u prvoj ekipi i izvan nje tokom prvih nekoliko sedmica u klubu, u pristupu koji ga je mučio sa konstantnošću.
Bilo je ipak nekih početnih bljeskova starog Rivalda. Asistencija protiv Lacija na njegovom pravom debiju nagovijestila je da će doći bolje stvari, dok je njegov prvi pogodak u Seriji A, dalekometni pogodak protiv Atalante, došao kao kruna sveobuhvatne izvedbe u kojoj je takođe upisao asistenciju.
Dva mjeseca u sezoni, Rivaldo je postigao tri gola i dvije asistencije u pet ligaških nastupa za "Rosonere", uključujući pobjedu protiv Udinezea.
Počeo je djelovati i u velikim utakmicama, namjestivši jedini gol Seržinju u utakmici u prvom milanskom derbiju sezone maestralnim dodavanjem po skliskom terenu koje je prepolovilo Interovu odbranu.
Često igrajući kao pomoćni napadač iza Inzagija, Rivaldo je u početku imao koristi od odsutnosti Andrija Ševčenka, koji je bio povrijeđen na početku kampanje.
Ali povratak Ukrajinca zajedno s pojavom Jona Dala Tomasona značajno je smanjio Rivaldovo vrijeme na terenu. Do Božića je počeo osjećati hladnoću u svakom smislu te riječi.
U Seriji A je tokom decembra nastupio samo jednom, dok u Ligi šampiona do tada nije postigao nijedan pogodak.
Stručnjaci su počeli nagađati da se Rivaldo bori s bližim markiranjem i ograničenim prostorom u italijanskom stilu fudbala. Njegovi problemi možda su bili i izvan terena, jer se tokom tog perioda odvojio od supruge i živio daleko od svoje djece.
Premda je na kraju u Evropi golovima protiv Lokomotiva iz Moskve i Real Madrida pokazao sjenku klase, Rivaldo je bio sve perifernija figura.
Dio problema proizlazio je iz činjenice da u početnom sastavu jednostavno nije bilo mjesta za nekonzistentnog Rivalda; njegov dolazak nadahnuo je mnoge igrače koji su prije bili slabiji da poboljšaju svoju igru.
Dok su Inzagi i Ševčenko dokazali dinamično partnerstvo u napadu, s Tomasonom kao rezervom u stilu Ole Gunara Solskjera, igrači poput Klarensa Sidorfa, Andree Pirla i, ponajviše, Ruija Košte pokazali su se učinkovitima u veznom redu.
"Anćeloti me ne progoni kao što je Van Gal činio u Barseloni", rekao je Rivaldo. "On je drugačiji. Karlo je duhovit čovjek, koji razgovara s tobom, samo me ne ubacvje da igram. To je problem, a ja ne znam razlog."
U njegovoj igri u Seriji A, golovi su gotovo presušili. Nakon što je nastupao za Milan u grupnoj fazi Lige šampiona, našao se ograničen na neučinkovite epizodne nastupe.
Rivaldo je odigrao ukupno 30 minuta u dvomeču s Ajaksom i Interom - situacija koja ga je navodno razbjesnila. U njegovom odsustvu, "Rosoneri" su stigli do svog prvog finala Lige šampiona u dugih osam godina. Anćeloti bi bio glup da je promijenio taktiku i startnu postavu.
Ipak je postojala još jedna posljednja prilika za impresioniranje. Rivaldo je izabran da započne prvu utakmicu finala Kopa Italije protiv Rome u utakmici odigranoj nešto više od sedam dana prije finala Lige šampiona.
Napadač je prošao dovoljno dobro, postigao je jedan pogodak u pobjedi od 4:1, ali je ipak grijao klupu za finale LŠ na "Old Trafordu". Bio je nesretna figura, gledajući kako se Milan borio za pobjedu nad Juventusom na jedanaestercima u izrazito lukavoj utakmici koja je zahtjevala onu vrstu napadačke iskre po kojoj je nekada bombarder iz Resifea bio poznat.
Da je Milan izgubio, onda bi se možda više pitanja postavljalo zbog Rivaldovog izostanka. Umjesto toga, manje od godinu dana nakon što je osvojio Svjetsko prvenstvo, brazilski internacionalac je gledao meč kao neiskorištena zamjena, ništa više od glorifikovanog posmatrača dok su njegovi saigrači osiguravali krunu Lige šampiona.
Biće još jedna partija u uzvratnoj utakmici finala Kopa Italija. Odigranoj samo tri dana nakon pobjede Milana u Ligi šampiona, prednost "Rosonera" od 4:1 iz prve utakmice brzo je smanjeno golom Frančeska Totija.
Po prvi put otkako je napustio "Kamp Nou", Rivaldo je postigao pogodak na način na koji je to učinio nebrojeno puta za Barselonu, zabio je glavom za smanjenje zaostatka, a zatim proigrao Inzagija briljantnom loptom.
Nije bilo slavlja, međutim, "proslava" Brazilca se odigrala s nepokolebljivim Rivaldom koji je reagovao na svoj pogodak nabijajući loptu nazad u praznu mrežu u činu čiste frustracije.
Uprkos tome što ga je štedljivo koristio, Anćeloti je završio sezonu uvjeren da će Rivaldo biti dobar na "San Siru".
"Sljedeća godina će biti Rivaldova godina, ne vidim zašto ne bi bilo tako", rekao je don Karlo. "On je prvak kojeg vidim kako dobro trenira svaki dan, igraće sljedeće sezone s pravim duhom."
U želji da dokaže svoju vrijednost, Rivaldo je u početku odlučio ostati u klubu i pojavio se u pobjedi Evropskog superkupa nad Portom.
Ali za prvu novosezonsku utakmicu protiv Ankone, Anćeloti je odlučio započeti meč s novim igračem, Kakom, u Rivaldovoj preferiranoj ulozi veznog-napadača.
"Ako ne igrate u takvim utakmicama, mislio sam, onda nikada nećete igrati u velikim utakmicama", rekao je.
Po drugi put u manje od dvije godine, Rivaldu je sporazumno raskinut ugovor.
Prešao je u Kruzeiro, ali ne prije jednog posljednjeg poniženja, osvojivio je nagradu “Zlatna kanta” za najgoreg igrača Serije A 2003. godine.
AC Milan je osvojio Skudeto te sezone i Rivaldo se na kraju vratio u Evropu, prvo se igrajući s idejom da se pridruži Boltonu 2004. prije nego što se odlučio za sunčaniju klimu s Olimpijakosom u Grčkoj.
Bio je to pravi potez, jer je uživao u grčkom ljetu s tri naslova Super lige i dva grčka kupa. Nastavio je igrati za još šest klubova u posljednjih nekoliko nomadskih godina, da bi se na kraju penzionisao 2014. u 41. godini.
Bez sumnje je jedan od najvećih igrača ikada koji je mogao igrati protiv "Crveno-crnih" iz Milana, jedina prava šteta je što Rivaldo nijednom nije pokazao svoju pravu veličinu u dresu "Rosonera".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.