Fudbaleri Tadžikistana najveća su priča ovogodišnjeg izdanja Kupa Azije. Prvo su neočekivano prošli grupnu fazu, a onda se plasirali i u četvrtfinale turnira nakon što su na penale eliminisali Ujedinjene Arapske Emirate, a sljedeći rival će mu biti Jordan.
Najzaslužniji čovek za ovu priču je hrvatski trener Petar Šegrt i to ne samo zbog nevjerovatnih rezultata fudbalski potpuno beznačajne zemlje nego i zbog silne harizme kojom zrači bilo da je na terenu ili van njega.
Nakon što su izbacili UAE, njegovi igrači su ga na rukama nosili i bacali u vazduh.
"Samo se nadam da će se momci oporaviti od slavlja, nikad takvo nešto nisam doživio. Pazite, nema tu alkohola, ali oni su plesali do jutra. Presrećan sam zbog njih, oni su junaci. Šta da vam kažem. Nadam se da će momci ostati čvrsto na zemlji pa da protiv Jordana odemo još jedan korak dalje. Oni su gladni pobjeda, žele još da ostanu na turniru. Moji momci su junaci. Oni nikad nešto slično nisu doživjeli, od takmičenja do uslova koje ovde imamo i terena. Možda nikad ni neće. Ponosan sam na njih, neverovatno je šta su uradili", rekao je Šegrt za Index.hr.
Očekivano, rezultati reprezentacije su oduševili naciju.
"Niko u Tadžikistanu ni u ludilu nije ovo očekivao. Euforija je zahvatila čitavu državu. Stižu nam četiri čartera na utakmicu s Jordanom, a dolaze i i čitave porodice igrača. Obećao sam im da mogu doći ako pobijedimo UAE i obećanje sam održao. Javio mi se i predsjednik države i zamolio me da prenesem poruku igračima i pohvalim ih. Rekao je nešto i meni lično, ali to ću zadržati za sebe", kaže hrvatski trener.
Šegrt ne prestaje da hvali svoje fudbalere.
"Presrećan sam zbog svih njih, ali najviše zbog svojih igrača. Oni su junaci. Ostali smo bez našeg najboljeg napadača Manučehra Džalilova, koji je dobio rak. Čovjek je išao na hemoterapiju u Rusiju, bori se s tom bolešću, ali ja sam želio da bude s nama ovde na turniru. Na posljednjoj pripremnoj utakmici sam ostao bez najboljeg veznog igrača, koji je pokidao ukrštene ligamente. I on je s nama", priča Šegrt.
Šegrt je rođen u Đurđevcu, ali je vrlo rano otišao u Njemačku, gdje je igrao kao amater.
Trenerskim poslom se počeo baviti vrlo rano, a ludi put ga je od Gruzije preko Indonezije, BiH, Afganistana i Maldiva odveo u Tadžikistan, koji vodi od 2022. gdje je prekinuo uobičajenu praksu u reprezentaciji Tadžikistana.
"Krenuo sam od nule. Bivši selektori bi samo dobili spisak igrača koji moraju igrati i to je bilo to. Ja nisam želio tako da radim i brzo sam vidio da u mlađim reprezentacijama ima kvalitetnih igrača za A selekciju. Danas su oni nosioci tima. Jednog golmana sam dovukao iz druge singapurske lige. Dobro je tamo branio, ali je morao otići u vojsku. Vratio sam ga u reprezentaciju jer sam znao da nam može pomoći i pogodio sam".
Prozvali su ga Ajnštajnt zbog izgleda.
"Ljudi već misle da se stvarno prezivam Ajnštajn, niko pojma nema koje mi je pravo ime. Navijači se na stadionu deru "Ajnštajn! Ajnštajn!" jer misle da mi je to pravo ime. Jedan mladić u savezu se zove Albert pa se onda šalimo da imamo Alberta Ajnštajna. Njemu sam rekao da mi kupi negde naočare kakve je nosio Ajnštajn da onda skroz izgledam kao on. I našao mi ih je!", ističe hrvatski stručnjak.
Rezultat koji je ostvario sa Tadžikistanom će sigurno privuću pažnju drugih reprezentacija ili klubova.
"Uopšte me to trenutno ne zanima. Imam ugovor do 10. februara, ali jedino o čemu razmišljam je ova reprezentacija. Lijepo je to videti da si interesantan, ali biće vremena za to. Sad samo Tadžikistan, samo utakmica s Jordanom", kaaže Šegrti i dodaje da je svojim igračima omogućio da naplate dobre rezultate selekcije.