S velikim nestrpljenjem ljubitelji fudbala čekali su početak Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi, ali je prvi krug takmičenja u potpunosti razočarao i doveo do nestanka velike euforije.
Od prvog dana svima je bilo jasno da nećemo gledati fudbalske "ljepotice" koje čine golovi, asistencije, potezi "čarobnjaka". Visoka nadmorska visina, Džabulani - po mnogima najgora lopta u istoriji Svjetskog prvenstva i preoprezna taktika većine reprezentacija možda su neki od razloga da ljubitelji fudbala ne mogu da uživaju u sjajnim utakmicama. Većina selekcija je na jug Afrike došla s planom da prije svega sačuva svoju mrežu, a tek nakon toga da razmišlja o napadu. Glavna filozofija kojom se vode selektori jeste bolje i neriješen rezultat nego poraz, a pobjeda ako dođe - dobro došla.
Ovakvo razmišljanje dovelo je do toga da smo do sada vidjeli samo 25 golova u odigranih 16 utakmica. Taj podatak, osim što je poražavajući, je rekordan pošto nikad nije viđeno manje golova od kada se igra postojećim sistemom takmičenja. Tačno je da je sistem od 32 učesnika uveden od Mundijala 1998. godine u Francuskoj, ali to nije izgovor za rekordno lošu realizaciju. Na Mundijalu u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine postignuto je čak 46 golova u utakmicama prvog kola, što je čak za 21 više nego sada. U Njemačkoj 2006. godine su ljubitelji fudbala u uvodnih 16 mečeva mogli da vide 39 golova, što je za dva više nego u Francuskoj osam godina ranije.
Na jugu Afrike nalaze se "zvjezdana" imena poput Vejna Runija, Lionela Mesija, Kristijana Ronalda, Samjuela Etoa, Didijea Drogbe, Davida Vilje i mnogih drugih, koji do sada nisu uspjeli da zatresu mreže protivnika. Ako oni nisu u stanju da pogode cilj, od koga onda treba to da očekujemo. Dijego Forlan, napadač Urugvaja, za sada je jedini igrač koji je dva puta uspio da zatrese mrežu protivnika.
Nedostatak golova nije zamijenjen ni kvalitetnim potezima. Prvi krug obilježila je potpuno defanzivna taktika koja uspavljuje. Umjesto da uživamo u dobrom fudbalu, na ekranima gledamo uspavanke. Do sada je ljubitelje fudbala mogla da zadovolji samo utakmica između Njemačke i Australije (4:0). Osim što su postignuta četiri gola, viđen je veliki broj prilika i sa jedne i sa druge strane. Njemačka je ujedno i jedina selekcija koja je do sada postigla više od dva gola, a dva puta su mrežu protivnika zatresli još samo Južna Koreja, Holandija i Brazil. Ostale selekcije postigle su po jedan pogodak ili čak nisu uspjele ni to. Zaista poražavajuće.
Njemačka je najzaslužnija i za impresivnu statistiku u Aziji kada su u prvom krugu deklasirali Saudijsku Arabiju s velikih 8:0. Da je "elf" jedan od najefikasnijih selekcija u prvim kolima govori i podatak da su na posljednjem Mundijalu, upravo u Njemačkoj, "izrešetali" Kostariku (4:2).
FIFA je pred početak takmičenja strepila za bezbjednost učesnika, ali nakon prvog kruga moglo bi se desiti da se ionako poluprazni stadioni potpuno isprazne. Ipak, publika je tu da gleda golove i uživa u dobrim potezima fudbalskih majstora. Ipak, ne treba gubiti vjeru, možda drugi krug takmičenja donese sve ono što je omogućilo da fudbal postane "najvažnija sporedna stvar na svijetu".
Domaćin SP godina broj golova u 1. kolu
- Francuska 1998. 37
- Japan/Južna Koreja 2002. 46
- Njemačka 2006. 39
- Južna Afrika 2010. 25
1,33
prosjek je golova na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine i ukoliko se u Južnoj Africi nastavi ovakav trend postizanja golova, ovaj rekord bi mogao da bude srušen.
Fabio Kapelo
Ovo je najgora lopta koju sam vidio u životu. Pri centaršutu nemate pojma gdje će da završi. Isto tako, prilikom bilo kojeg udarca ona ne završava tamo gdje je igrač poželio. Mrežu protivnika možete da pogodite samo slučajno.