Fudbal

Veliki kiks ili hir zvijezda

Veliki kiks ili hir zvijezda
Veliki kiks ili hir zvijezda
N.N.

Gol koji je golman Engelske Robert Grin pacerski primio u meču sa SAD ponovo je aktuelizovao veliku polemiku o lopti "džabulani", za koju je većina golmana, ali i igrača, rekla da je najgora do sada.

Zamjeraju joj da je previše "plastična", da leti nepravilnom putanjom, da je teška za kontrolu i da je napravljena da prevari golmana. Ironično, džabulani na jeziku južnoafričkog plemena Zulu znači "budi srećan".

Lopta ima 11 boja, što simbolizuje 11 provincija zemlje domaćina SP, 11 igrača fudbalskog tima, 11 službenih jezika Južnoafričke Republike... Lopta je sašivena od samo osam kožnih dijelova, pa su stručnjaci govorili da će joj to omogućiti savršenu putanju leta.

Ipak, uvodne utakmice pokazale su da lopta prilikom leta prilično leluja, ali to i nije mnogo smetalo nekima, kao golmanu Nigerije Vinsentu Enjemi, koji je bio odličan protiv Argentine ili Južnokorejcima koji su nadigrali Grke.

Odmah kada je predstavljena, neke od vodećih svjetskih zvijezda fudbala potrčale su da kažu nešto dobro za novi "Adidasov" proizvod.

Lotpa za Mundijal u Južnoj Africi dijelom je napravljena u Engleskoj, a u radu na njoj je učestvovao i doktor nauka Endi Harland, koji je zaslužan za njen dizajn. On kaže da je lopta odlična i da je nemoguće očekivati da svaki put kada udarite loptu ona leti savršenom putanjom.

"Naš robot može loptu da udari uvijek istom jačinom i pod istim uglom i ona će u kontrolisanim vremenskim uslovima uvijek imati istu putanju leta. Međutim, koliko god dobar fudbaler bio, on ne može da udari loptu dva puta isto i zato su drugačije putanje realnost. Ovoj lopti zaista ništa ne nedostaje osim što je, kao i kod svake nove lopte, potreban period za privikavanje na nju", kazao je Harland.

Razvoj tehnologije umnogome je pomogao i u razvoju fudbalske lopte s kojom se igra na svjetskim prvenstvima, čija je istorija jako zanimljiva.

Prva lopta na Mundijalu u Urugvaju bila je izuzetno teška, a s vremenom su lopte postojale sve bolje, mekanije i brže.

Na otvaranju svjetske fudbalske smotre 1930. godine u Urugvaju susreli su se Francuska i domaćin. Na centar su stavili nešto okruglo, smeđe, nalik na loptu. Igrači su se molili da ne padne kiša jer ako bi se to klupko kože natopilo vodom, na terenu bi bilo više povreda glave nego golova. Lopta te 1930. godine bila je prva lopta na svjetskim fudbalskim prvenstvima. Od tada pa nadalje sve lopte bile su slične. Smeđe, teške i zaista su bile bolno iskustvo za noge fudbalera. Sve do 1963. godine i "Adidasovog" revolucionarnog zaokreta u proizvodnji lopti.

Na SP 1970. godine u Meksiku igralo se "Adidasovom" loptom "telstar". U potpunosti su je napravili od kože, a bila je to prva bijela fudbalska lopta dekorisana crnim petouglovima, popularna "bubamara".

Dvije lopte korištene su na SP 1974. godine u Njemačkoj, "Adidasova" "telstar" s malo izmijenjenim logom i "Adidasova" "čile", nova potpuno bijela lopta.

"Tango" je bila lopta kojom se igralo na SP 1978. godine u Argentini. "Adidas" je proizveo nešto što će postati klasik u dizajniranju fudbalske lopte. Za sljedećih pet svjetskih prvenstava dizajn lopte bazirao se na dizajnu "Adidasovog" "tanga". Dvadeset panela s "trijadama" stvorilo je optičku iluziju 12 identičnih krugova.

U Španiji 1982. prvobitni izgled "tanga" neznatno je promijenjen. Najveća promjena bila je u revolucionarnim vodootpornim zapečaćenim šavovima, što je smanjilo upijanje vode.

Prva sintetička lopta na SP bila je "Adidas" "asteka" u Meksiku 1986. Poboljšala se trajnost lopte i smanjila apsorpcija vode. Dizajn lopte inspirisan je astečkom arhitekturom.

U Italiji 1990. godine "Adidasov" "etrusko" bila je prva lopta koja sadrži unutrašnji sloj crne poliuretanske pjene, što je omogućavalo da je lopta brža nego ijedna prije nje.

"Kvestra" je bila lopta kojom se igralo na SP u SAD 1994. godine. Bila je nešto mekanija jer je imala kvalitetniji sloj polietilen pjene, a time i lakša za kontrolisanje.

"Trikolore" bila je prva višebojna lopta inspirisana francuskom zastavom, namijenjena SP 1998, dok je za Koreju i Japan 2002. "Adidas" predstavio potpuno novi dizajn lopte. Prvi put nakon 1978. godine "Adidas" je prestao s "tango" dizajnom lopte. "Fivernova" je dobila kompletan novi izgled, uključujući i nove boje, a

na SP u Njemačkoj 2006. godine igralo se "Adidasovom" "timgejst" loptom. Radikalno novi dizajn 14-panelne konfiguracije omogućio je da je lopta savršeno glatka i okrugla.

Izdržala "Dejva"

"Džabulani" je proša razne testove. Jedan od njih je bio i to da mašina nazvana "Dejv" svaku loptu šutne 2.000 puta brzinom od 50 kilometara na sat. Na kraju su mjereni pritisak i zaobljenost lopte koji moraju da zadrže vrijednosti s početka testiranja. Prosječna brzina kojom leti je 120 km/h, a "džabulani" je položio sve ispite.

Nije "žedna"

Zvanična lopta SP 2010. teška je 440 grama i zanimljivo je da je zadržala identičnu težinu i nakon što je 250 puta bila okrenuta u bazenu s vodom. Pravila FIFA dozvoljavaju loptama da "popiju" 10 odsto od svoje težine.

Iker Kasiljas

Ta lopta je čista zloba. Nikada ne znaš kako će doletjeti prema golu. Naglo mijenja smjer

Hugo Ljoris

Na Mundijalu ćemo vidjeti puno bizarnih golova. "Džabulani" je jako nepredvidiva lopta.

Petar Čeh

"Timgejst" se čudno ponašao. S "džabulanijem" je druga priča. Možete da je "kontrolišete" pogledom.

Najčitanije