Belgija se sprema za svoje 15. učešće na Svjetskom prvenstvu i četvrti uzastopni nastup na najvećoj fudbalskoj sceni. Nakon što su izborili plasman na Mundijal 2026, prvi koji će biti odigran u proširenom formatu sa 48 reprezentacija, “crveni đavoli” žele da ponove ili nadmaše uspjeh iz Rusije 2018. godine, kada su osvojili treće mjesto.
Takav rezultat ujedno bi pomogao da izbrišu gorka sjećanja na Katar 2022, gdje su senzacionalno ispali već u grupnoj fazi.
Kada je u januaru 2025. godine preuzeo reprezentaciju Belgije nakon smjene Domenika Tedeska, Rudi Garsija dobio je zadatak da stabilizuje ekipu i vrati joj pobjednički duh. Francuski stručnjak svoj mandat započeo je veoma zahtjevnim duelom protiv Ukrajine u baražu UEFA Lige nacija.
Nakon poraza 3:1 u prvom meču, Belgijanci su pred revanšom u Genku bili pod velikim pritiskom. Ipak, uz podršku domaćih navijača i inspirisanog Romelua Lukakua, koji je postigao dva gola, Belgija je slavila 3:0 i zadržala mjesto u elitnoj Ligi A.
Ta pobjeda vratila je samopouzdanje reprezentaciji nakon prilično blijedog perioda pod Tedeskovim vođstvom.
Nekoliko mjeseci kasnije Garsija je ispunio glavni cilj i odveo Belgiju na Svjetsko prvenstvo 2026. godine.
Rudi Garsija donio iskustvo i stabilnost
Iako mu je reprezentativni fudbal relativno novo iskustvo, Garsija iza sebe ima bogatu klupsku karijeru. Jedan od najvećih uspjeha ostvario je sa Lilom, koji je u sezoni 2010/11 odveo do duple krune – titule prvaka Francuske i osvajanja Kupa Francuske.
Kasnije je vodio Romu, Marsej i Lion, a na klupu Belgije stigao je nakon kratkog angažmana u Napoliju.
Belgija je kvalifikacije završila kao prvoplasirana ekipa Grupe J. Pod Garsijinim vođstvom ostvarili su pet pobjeda i tri remija u osam utakmica, a plasman na Mundijal potvrdili su u posljednjem meču grupe ubjedljivim trijumfom 7:0 protiv Lihtenštajna.
Belgijanci su prvi put nastupili na Svjetskom prvenstvu još 1930. godine, na inauguralnom izdanju turnira. Tada su eliminisani već u grupnoj fazi nakon poraza 3:0 od Sjedinjenih Američkih Država i 1:0 od Paragvaja.
Iako nisu ostvarili zapažen rezultat, ekipa Hektora Getinka ostala je upamćena kao dio pionirske generacije koja je postavila temelje budućih nastupa Belgije na svjetskoj sceni.
Katar 2022. ostavio dubok ožiljak
Na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. Belgija je razočarala. Tim Roberta Martineza nije uspio da prođe Grupu F, uprkos velikim očekivanjima.
Turnir su otvorili neubjedljivom pobjedom 1:0 protiv Kanade, zahvaljujući golu Mišija Batšuaija.
Međutim, već u drugom kolu uslijedio je bolan poraz 2:0 od Maroka, a u odlučujućem susretu protiv Hrvatske Belgijanci su odigrali bez golova, što je značilo eliminaciju i prolaz Hrvata dalje.
To razočaranje bilo je posebno bolno jer je označilo i kraj ere slavne belgijske “zlatne generacije”, od koje su navijači godinama očekivali veliki trofej.
Lukaku i Vilmots dijele rekord
Najbolji strijelci Belgije na Svjetskim prvenstvima su Mark Vilmots i Romelu Lukaku sa po pet pogodaka.
Nekadašnji napadač Mark Vilmots do tog učinka stigao je u samo osam nastupa na četiri Mundijala.
Nakon skromne uloge 1990. i 1994. godine, tadašnji golgeter Šalkea zablistao je 1998. u Francuskoj sa dva gola protiv Meksika, a četiri godine kasnije u Japanu i Južnoj Koreji tresao je mrežu u sva tri grupna meča Belgije.
Romelu Lukaku, najbolji strijelac u istoriji reprezentacije, takođe ima pet golova na Svjetskim prvenstvima, ali u 12 nastupa. Prvi pogodak postigao je u Brazilu 2014, kada je protiv Sjedinjenih Američkih Država u osmini finala pogodio u produžecima i pomogao Belgiji da slavi 2:1.
Na Mundijalu u Rusiji 2018. bio je još efikasniji, postigavši četiri gola u šest utakmica, uključujući po dva protiv Paname i Tunisa u prva dva meča.
Enco Šifo ostao simbol belgijskog fudbala
Nekadašnji maestro veznog reda Enco Šifo smatra se jednim od najtalentovanijih belgijskih fudbalera svih vremena. Bio je poznat po besprijekornoj tehnici, izuzetnoj viziji i sposobnosti da jednim potezom odluči utakmicu.
Nakon što je debitovao za reprezentaciju kao osamnaestogodišnjak, Šifo je postao rekorder Belgije po broju nastupa na Svjetskim prvenstvima, odigravši čak 17 utakmica na četiri turnira između 1986. i 1998. godine.
Posebno se istakao na Mundijalu u Meksiku 1986, gdje je briljantnim partijama predvodio Belgiju do polufinala i zaslužio priznanje za najboljeg mladog igrača turnira.
Četiri godine kasnije ponovo je bio jedan od ključnih igrača reprezentacije, a njegov spektakularni pogodak sa distance protiv Urugvaja ostao je među najupečatljivijim golovima tog prvenstva.
Šifo je reprezentativnu karijeru završio poslije Mundijala u Francuskoj 1998. godine, sa 84 nastupa i 18 golova u dresu Belgije.
Sljedeća reprezentacija je Egipat, a tekst izlazi sutra u 18 časova.
