Norveška je na dominantan način osigurala plasman na FIFA Svjetsko prvenstvo 2026, okončavši čak 28 godina dugo čekanje na povratak među svjetsku fudbalsku elitu zahvaljujući savršenim kvalifikacijama.
Pod vođstvom selektora Stalea Solbakena, te predvođena kreativnošću Martina Edegora i golgeterskom briljantnošću Erlinga Halanda, mnogi vjeruju da bi Norveška i njena navodna "zlatna generacija“ mogli ostvariti najbolji rezultat u istoriji na Mundijalu u Sjevernoj Americi.
Norvešku je do završnice ponovo doveo čovjek koji odlično poznaje reprezentaciju. Solbakken, koji je tokom šest godina upisao 58 nastupa za nacionalni tim, odigrao je tri utakmice na Mundijalu u Francuskoj 1998, a potom nastupio i na Euru 2000, posljednjem velikom takmičenju Norveške prije ove generacije.
Kao i njegova igračka karijera, trenerski put počeo je u Hamarkamerateneu 2002. godine. Potom je imao dva uspješna mandata u Kopenhagenu, između angažmana u Kelnu i Vulverhemptonu, prije nego što je u decembru 2020. naslijedio Larsa Lagerbeka na klupi Norveške.
Perfektne kvalifikacije za Mundijal
Norveška je bila jedna od samo četiri reprezentacije u kompletnim kvalifikacijama koje su ostvarile maksimalan učinak. Solbakenovi izabranici ostvarili su osam pobjeda iz isto toliko mečeva u Grupi I evropskih kvalifikacija i postali tek deveta evropska selekcija sa stopostotnim učinkom.
Kampanju su otvorili ubjedljivom pobjedom od 5:0 protiv Moldavije, a potom nisu spuštali ritam u duelima protiv Izraela, Italije i Estonije. U drugom dijelu kvalifikacija ostvarili su jednu od najvećih pobjeda cijelog ciklusa, savladavši Moldaviju sa čak 11 golova razlike, dok su put ka Mundijalu zaključili upečatljivim trijumfom od 4:1 na stadionu "San Siro“.
Povratak na priču iz Francuske 1998.
Kao što je pomenuto, Francuska 1998. bila je posljednji nastup Norveške na Svjetskom prvenstvu. Selektor Egil Olsen tada je raspolagao talentovanom ekipom sastavljenom uglavnom od igrača iz engleskog fudbala, među kojima su bili Hening Berg, Stig Inge Bjernebi, kapiten Frode Grodos, Gunar Hale, Roni Jonsen, Eivind Leonhardsen i Ole Gunar Solskjer.
Solbakken je bio dio generacije zajedno sa brojnim reprezentativnim stubovima koji su tada igrali u Skandinaviji, uključujući Josteina Floa i Minija Jakobsena. Sa 66 nastupa, Kjetil Rekdal bio je najiskusniji član tog sastava.
Rekord koji Haland napada
Kjetil Rekdal ostaje jedini Norvežanin koji je postigao više od jednog gola na Svjetskim prvenstvima, kao i jedini strijelac reprezentacije koji je pogađao na više različitih turnira. Prvi gol postigao je protiv Meksika u grupnoj fazi Mundijala 1994. u SAD-u, a četiri godine kasnije realizovao je istorijski penal protiv Brazila i odveo Norvešku u nokaut fazu.
Malo ko bi se danas kladio protiv Erlinga Halanda kada je riječ o golovima u Sjevernoj Americi, a nema sumnje da će sjajni napadač imati Rekdalov rekord na nišanu.
Tri igrača nastupila su u svih sedam poslijeratnih utakmica Norveške na Svjetskim prvenstvima. Hening Berg, Stig Inge Bjernebi i Kjetil Rekdal igrali su u sva tri meča grupne faze 1994, isto ponovili četiri godine kasnije i nastupili u porazu od Italije u osmini finala. Ukupno je 11 fudbalera igralo na oba turnira za "Landslaget“.
Sljedeća reprezentacija je Argentina, a tekst izlazi sutra u 18 časova.
