Poput svog afričkog rivala Alžira, Obala Slonovače sprema se za povratak na najveću svjetsku fudbalsku scenu prvi put još od Svjetskog prvenstva 2014. godine u Brazilu, kada joj je za dlaku izmakao plasman u osminu finala.
Ekipa Emersea Faea, koja je 2024. godine osvojila Afrički kup nacija na domaćem terenu, sada putuje u Sjevernu Ameriku sa ciljem da ostvari ono o čemu navijači sanjaju više od dvije decenije – plasman u nokaut fazu Svjetskog prvenstva, što im nije pošlo za rukom u prethodna tri nastupa od debija 2006. godine.
Emerse Fae preuzeo je reprezentaciju u januaru 2024. godine nakon smjene Žan-Luja Gasea usred Afričkog kupa nacija.
Reći da je odmah ostavio veliki trag bilo bi premalo. Tada 41-godišnji stručnjak, koji je prvobitno imenovan samo kao privremeno rješenje, vrlo brzo je dokazao kvalitet tako što je odveo Obalu Slonovače do titule prvaka Afrike.
U finalu su savladali Nigeriju 2:1, svega nekoliko sedmica nakon što je unaprijeđen iz uloge pomoćnog trenera u stručnom štabu Gasea. Od tada bivši reprezentativni vezista nastavio je da impresionira na klupi nacionalnog tima.
Dominantne kvalifikacije bez primljenog gola
Pod njegovim vođstvom Obala Slonovače dominantno je prošla kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine, završivši ih kao neporaženi pobjednik grupe bez ijednog primljenog gola u deset utakmica.
Plasman na Mundijal u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama osigurali su pobjedom 3:0 protiv Kenije u posljednjem kolu afričkih kvalifikacija.
Iako su do samog kraja vodili veliku borbu sa Gabonom predvođenim Pjer-Emerikom Obamejangom, ekipa Emersea Faea završila je Grupu F sa maksimalnim učinkom i besprijekornom odbranom.
Vezista Rena Seko Fofana bio je najbolji strijelac ekipe u kvalifikacijama sa tri gola, dok su po dva pogotka postigli Simon Adingra, Jan Diomande, Evan Gesan, Sebastijen Ale, Frank Kesi, Karim Konate, Ibrahim Sangare i Hamed Traore.
Bolna uspomena iz Brazila 2014.
Afrička selekcija posljednji put igrala je na Svjetskom prvenstvu 2014. godine, kada je iz Brazila otišla sa velikim osjećajem razočaranja.
“Posebno nas je motivisala mogućnost da igramo u Brazilu, zemlji velikog Pelea, gdje su najveće zvijezde podigle fudbal na potpuno novi nivo”, prisjetio se nekadašnji štoper Kolo Ture.
U grupi koja je djelovala kao velika prilika za prolaz dalje, tim Sabria Lamoušija otvorio je turnir pobjedom 2:1 protiv Japana, zahvaljujući golovima Vilfrida Bonija i Žervinja. Međutim, nakon toga uslijedio je pad forme i poraz 2:1 od Kolumbije predvođene Hamesom Rodrigezom, iako je Žervinjo ponovo bio strijelac.
To je značilo da je Obali Slonovače u odlučujućem meču protiv Grčke bio dovoljan remi za istorijski plasman u osminu finala.
I dok se činilo da će Didije Drogba i saigrači ostvariti cilj, u 93. minutu dosuđen je penal za Grčku koji je u pogodak pretvorio Jorgos Samaras. Tako su Grci prošli dalje, dok su snovi “Slonova” još jednom srušeni u dramatičnoj završnici.
Drogba i Jaja Ture ostali dio istorije
Obala Slonovače postigla je ukupno 13 golova na svoja tri uzastopna nastupa na Mundijalima između 2006. i 2014. godine, a osam različitih igrača upisalo se u strijelce. Četvorica napadača postigla su po dva gola – legendarni Didije Drogba (2006. i 2010), Aruna Dindane (2006), te Vilfrid Boni i Žervinjo (2014).
Drogba je ostao upisan u istoriju kao strijelac prvog gola Obale Slonovače na Svjetskim prvenstvima, kada je pogodio protiv Argentine na debiju 2006. godine.
Jaja Ture, koji je postigao gol u pobjedi 3:0 protiv Sjeverne Koreje na Mundijalu 2010, rekorder je reprezentacije po broju nastupa na Svjetskim prvenstvima. Bivši vezista Barselone i Mančester sitija igrao je u svih devet utakmica Obale Slonovače na turnirima 2006, 2010. i 2014. godine.
Nakon bolne eliminacije u Brazilu, Jaja Ture bio je među igračima koji su odgovorili na najbolji mogući način, a to je osvajanjem Afričkog kupa nacija 2015. godine. U finalu su poslije 120 minuta bez golova savladali Ganu tek nakon dramatične penal-serije rezultatom 9:8.
Sljedeća reprezentacija je Ekvador, a tekst izlazi sutra u 18 časova.
