Legendarni srpski košarkaš Aleksandar Đorđević smatra da sve reprezentacije s prostora bivše Jugoslavije, osim Bosne i Hercegovine, mogu da konkurišu za medalju na Prvenstvu Evrope 2013. godine.
On je istakao da bi od reprezentacija nekadašnje SFRJ najviše volio da vidi Srbiju na pobjedničkom postolju, ali da velike šanse da ostvari taj uspjeh ima domaćin Slovenija.
"Voleo bih da Srbija bude najuspešnija, ali biće joj teško. Slovenija ima veliku prednost domaćeg terena i uz iskusnog trenera Božidara Maljkovića može da iskoristi taj trenutak i dođe do pobedničkog postolja. Šansu da se bore za medalju imaju sve reprezentacije sa prostora bivše SFRJ, osim možda BiH", izjavio je Đorđević za crnogorsku agenciju MINA.
Proslavljeni košarkaš, koji je ranije pominjan i kao kandidat za selektora reprezentacije Srbije, potvrdio je da ne planira da se vraća u srpsku košarku.
"Zasad za to nema šansi, a nema ni kontakata i ponuda. Pratim košarku, analiziram i komentarišem. Bio sam mesec dana u Denver Nagitsima na poziv Džordža Karla", rekao je Đorđević, dodajući da mu je žao što rezultati reprezentacije Srbije posljednjih godina nisu adekvatni reputaciji i kvalitetu igrača koje posjeduje:
"Mi tu malo stagniramo, postoje objektivni razlozi za to. Ima dobrih igrača, velikih talenata, ali očigledno je da u selekciji vlada veći individualizam u odnosu na kolektiv."
Đorđević je naglasio da je i to jedan od razloga što igrači vrhunske rezultate u mlađim selekcijama ne ponove u seniorskoj, odnosno ostanu nedorečeni kada postanu seniori.
Slovenija ima prednost domaćeg terena i uz iskusnog trenera Maljkovića može da dođe do pobedničkog postolja, rekao Đorđević
"Pojedinac u ekipnim sportovima ne može sam da ostvari uspeh, već je on rezultat kolektiva. Kolektiv ekipu čini jakom, a ne jedan ili dva individualca", ocijenio je Đorđević, koji trenutno živi u Italiji.
Nekadašnji as Partizana je istakao da je reprezentativni dres za njega uvijek bio poseban motiv i da ne razumije igrače koji iz bilo kog razloga odbijaju da igraju za svoju državu.
"Svaki igrač koji kaže 'ne' reprezentaciji nije svestan šta gubi. Jednog dana kad završi karijeru videće šta je propustio. Karijera vrhunskog igrača nije kompletna ukoliko se nije iskazao u reprezentaciji", smatra Đorđević i kao primjer navodi Vladimira Radmanovića:
"Radmanović, igrač koga izuzetno cenim i volim, plakao je na terasi Skupštine Beograda kada je više od 100.000 ljudi dočekalo reprezentaciju nakon Svetskog prvenstva u Indijanapolisu 2002, jer je posle incidenta sa selektorom Svetislavom Pešićem ostao bez zlatne medalje. On će s tim završiti karijeru i to će mu biti najveći žal. To treba pričati mlađima, pa da shvate šta mogu da izgube."