Njeno veličanstvo košarku tokom istorije proslavili su mnogi virtuozi iz raznih dijelova svijeta. Ipak, malo je onih iz Evrope koji su na američkom tlu uspjeli da budu van sjene domaćih zvijezda. Malo ih je, ali ih ima. Među njima je svakako i Andrej Kirilenko, koji je više od decenije uspješno "plivao" u najjačoj ligi svijeta i ponosno nosi status legende Juta Džeza.
NBA priču je počeo 2001. godine u Juti i svlačionicu je dijelio s legendama Karlom Melounom i Džonom Stoktonom. Nakon njihovog silaska s velike scene postao je jedan od glavnih igrača Džezera, ali nažalost ni on nije uspio da ih odvede do prstena. Najbliži tome bio je 2007, kada su poraženi u finalu Zapadne konferencije od San Antonija, koji je na kraju vrlo lako osvojio titulu prvaka.
Kirlenko nije osvojio ni Evroligu, ali istini na volju nije imao mnogo ni prilike za to. Kada pričamo o njegovom evropskom putu moramo da naglasimo da je malo nedostajalo da njegove majstorije gledamo u dresu beogradskog Partizana, ali je NBA poziv očekivano bio jači. U ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne" sadašnji predsjednik Košarkaškog saveza Rusije istakao je da osvajanje trofeja mora imati dušu te da nikada ne bi prešao u najjači klub samo da bi osvajao one najvrednije trofeje. S ponosom ističe osvajanje titule prvaka Evrope 2007. s Rusijom kao jedan od najboljih trenutaka u karijeri i ne žali što s klubovima nije osvoji Evroligu i NBA prsten, iako je imao prilike za to.
"Volim svoju karijeru. Kada gledamo individualno bila je jako uspješna, a ne mogu da kažem ni to da sam timski bio neuspješan. S Rusijom sam bio prvak Evrope, a osvojili smo i bronze na EP i Olimpijskim igrama. U NBA sam igrao 10 godina sa dosta sadašnjih stanovnika Kuće slavnih. Igrao sam na 'Ol-staru' 2004. Imam dosta sjajnih uspomena i trenutaka na koje sam ponosan", rekao je na početku razgovora Kirileniko i dodao:
"Istina, nisam ispunio sve želje, ali daleko od toga da žalim za nečim. Nekada za trofeje moraš da budeš u pravom timu u pravom trenutku. Na primjer, da osvojim titulu sada sa Golden Stejtom ne bih osjećao da je to zaslužena titula koja stvarno nešto znači. Da sam osvojio prsten s Jutom značilo bi nešto. Ali doći u jak tim na kraju karijere samo da bih osvojio prsten - to nije moj stil. Ne krivim igrače koji to rade, ali ja to nikad ne bih uradio. Zadržao bih karijeru i sve što sam postigao u njoj. Svi usponi i padovi koje sam imao u karijeri su mi pomogli da budem bolji. Karijera i sve u njoj su mi veoma važni.
NN: Uskoro će pune četiri godine kako ste u igračkoj penziji, ali i dalje ste usko vezani za parket. Da li Vam nekada nedostaje igranje, da li je nekada bilo trenutaka kad ste poželjeli da obučete dres i ponovo istrčite na parket?
KIRILENKO: Ne bih bio iskren kada bih rekao da mi ne nedostaje igranje, ali da li želim nazad na parket - ne želim (smjeh). Igrao sam mnogo godina i umoran sam. Fizički sam potrošen. Imao sam dosta povreda, kako velikih, tako i onih malih. Kombinovano mi ne dozvoljavaju da igram na viskom nivou na koji sam navikao mnoge. Nisam više uživao. Kada bih znao da ću 100 odsto biti spreman sigurno bih još igrao, ali znam da to nije tako. Rame, zglobovi, leđa... takve povrede su me spriječile da još uživam u igranju.
NN: Kada je Vaše ime u pitanju posebno zanimljiva je priča da Vam je malo nedostajalo da zaigrate za Partizan prije samog odlaska u NBA 2001. Da li Vam je nekada krivo što niste obukli crno-bijeli dres?
KIRILENKO: Nije mi žao što nisam igrao za Partizan jer sam otišao u Jutu. Postojala je šansa da, ako ne budem igrao za Jutu, ostanem u Evopi i u tom slučaju bih igrao za Partizan. Vjerovatno bi me srpski navijači godinama gledali u Evroligi i prvenstvu Srbije, ali bilo je šta je bilo. Moja karijera je otišla drugim putem. Bez obzira na to volim srpske navijače. Tokom godina sam igrao mnogo utakmica protiv srpskih ekipa i reprezentracije Srbije. Veoma poštujem njihove navijače, koji su fantastični.
NN: Tokom lokauta ste se 2011. vratili u Evropu i ostali ste cijelu tu sezonu u CSKA. Malo je nedostajalo da osvojite Evroligu. Igrali ste s Milošem Teodosićem i Nenadom Krstićem. Sigurno ste uživali te sezone čim ste odlučili da ostane do kraja?
KIRILENKO: Da, uživao sam s Teodosićem i Krstićem. Cijelu sezonu sam uživao u toj ekipi. Bili smo blizu pobjede u finalu, ali nažalost izgubili smo od Olimpijakosa s pola koša. Te sezone je u svlačionici bila sjajna hemija među igračima i to je vjerovatno najbolji tim s kojim sam igrao. Svi smo bili na istoj misiji, ne samo na terenu nego smo se i porodično družili. Dosta slobodnog vremena smo uživali zajedno i bili smo pravi prijatelji. Imali smo dosta igrača iz raznih zemalja. Srba, Litvanaca, Amerikanaca... svi smo bili kao jedan. Iako je lokaut završio tokom sezone, odlučio sam da ostanem i završim posao do kraja, jer sam volio sve što smo radili te godine.
NN: Prije nekoliko godina iznenadili ste mnoge ogromnom tetovažom zmaja na leđima. Kako ste došli na ovu ideju?
KIRILENKO: Tetovažu sam poklonio sebi za 30. rođendan. Kao tinejdžer sam uvijek želio tetovažu, ali iz nekog razloga sam smatrao da nisam spreman. Moram sam da dođem blizu 30. godine da shvatim da li stvarno želim da se tetoviram i da li je to bio samo mladalački bunt. Kad si mlad često želiš nešto, ali ne razumiješ sve. Bio sam strpljiv i sa 30 godina sam shvatio da još želim da se tetoviram. Uradio sam to zbog sebe, a ne zbog ljudi, što je danas trend. Kada pogledate nemam mnogo fotografija koje pokazuju tetovažu. To je samo za moju upotrebu (smjeh).
NN: Većim dijelom karijere ste nosili dres sa broj 47 pa ste dobili i nadimak AK47, kao popularna puška "kalašnjikov". Nekoliko puta ste se slikali s njom. Da li ste ikada pucali iz te puške, volite li oružje?
KIRILENKO: Pucao sam nekoliko puta. Bio sam mlad i radilo se o nekoliko lekcija u školi. Učili smo kako da sastavimo i rastavimo pušku. Zbog nadimka sam bio veoma popularan za razne promocije ove puške. Iskreno, nisam veliki ljubitelj oružja i nemam baš mnogo fotografija s puškom.
Dalas odmah nakon Jute
NN: Igrači iz Evrope igraju sve bolje u NBA. Primjer su svakako Nikola Jokić i Luka Dončić.
KIRILENKO: Obožavam da gledam Dončića i Jokića, igraju sjajno. U Dalasu je sada i Kristaps Porzingis i oni su trenutno moj omiljeni tim u NBA, nakon Jute naravno. Imaju dosta igrača iz Evrope i mentor im je Dirk Novicki. Jedva čekam narednih nekoliko godina kako bih mogao da uživam u igrama ovog sjajnog evropskog tandema.
Nekoliko timova može da ugrozi SAD
NN: Rusija se kvalifikovala na Svjetsko prvenstvo u Kini. Može li Vaš tim nakon toliko godina da se uključi u borbu za medalje i ko će biti glavna prijetnja SAD?
KIRILENKO: Bio je težak zadatak kvalifikovati se na Svjetsko prvenstvo. Mnogo timova u ovom trenutku igra sjajno. Naravno, SAD su uvijek najveći favoriti na ovakvim turnirima. Španija, Francuska, Litvanija... uvijek igraju dobro. Biti u konkurenciji za medalje za nas bi bio veliki uspjeh, ali samo nekoliko timova može da namuči SAD. Siguran sam da igranje s njima svima daje motiv više, lično volim da igram protiv jakih protvnika.
Brojke
2007. bio prvak Evrope s Rusijom, s kojom ima i bronzu s EP 2011. i s Igara 2012.
9.431 poen postigao je u NBA karijeri (11,8 po meču) igrajući za Jutu, Minesotu i Bruklin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.