Dino Rađa, bivši hrvatski košarkaš, rekao je da bi uradio isto što i Vlade Divac sa zastavom Hrvatske, jer ih u to vrijeme nije bilo briga za politiku.
Nakon što je SFR Jugoslavija postala šampion svijeta u Argentini 1990, Divac je bacio zastavu sa šahovnicom, koja se našla na terenu, zbog čega je postao omražen u Hrvatskoj.
"Divac tada nije uradio ništa što ne bih napravio i ja. Imali smo 22 godine. Nije nas zanimala politika i sve što se događalo. Mi smo jedino željeli da budemo prvaci svijeta", rekao je Rađa za "Index" i dodao:
"I da se tada meni približio neko sa srpskom, italijanskom ili bilo kojom drugom zastavom, ja bih napravio istu, potpuno istu stvar kao Vlade. To tada nije bila moja zastava. Mi smo tada igrali za Jugoslaviju, ne za Hrvatsku, ne za Srbiju. I na koncu, svašta se tumačilo i govorilo kod nas. Od toga da je on tu zastavu gazio, da je udario tog čovjeka, da je pljuvao. Ako bolje pogledate snimak, vidjećete da se ništa od svega toga nije dogodilo."
Divac je i dalje omražen u Hrvatskoj, iako je javno objasnio zašto je to učinio u dokumentarcu ESPN-a "Jednom braća" o Draženu Petroviću.
"Vlade je jedno veliko dijete. Takav je bio onda, takav je i danas. On mi je prijatelj bio i prijatelj mi je ostao. A, mi smo na ovim prostorima prokleti. Umjesto da se ugledamo na generala Antu Gotovinu, da poslušamo njegove riječi, umjesto da se okrenemo budućnosti, mi se samo vraćamo u prošlost. Užas", naveo je Rađa.
Jedan od najboljih evropskih centara svih vremena će u subotu učestvovati na "Ol-star" meču u Beogradu između ekipa Istoka (SSSR) i Zapada (Jugoslavija), gdje će se okupiti nekoliko legendarnih košarkaša.
"Isti čas sam prihvatio poziv da dođem u Beograd, jer jedva čekam da vidim neke ljude koji su obilježili moju karijeru, ljude s kojima sam odrastao. S nekima s kojima sam igrao i s nekim protiv kojih sam se borio za sve te puste trofeje. Jedva čekam da vidim i Volkova i Sabonisa, naravno, ako dođu. Nije me ni briga. Ko god dođe, dobro dođe. Meni će biti gušt", istakao je Rađa.
Splićanin je govorio i smrti Dražena Petrovića:
"Mi se na SP 1994. godine zapravo nismo nikad kako treba oporavili od šoka nakon Draženove pogibije. Bez obzira na to što se sad, kad pogledamo rezultate na papiru 20 godina nakon, čini da smo se mi prošetali do polufinala, nije to bilo baš tako. Recimo, utakmica s Australijom, dobili smo ih koliko, 13-14 razlike. Ali, nije to bila laka partija. Dobili smo ju na kraju na mišiće i na iskustvo. Jednostavno, mučili smo se cijeli turnir. A Rusi u polufinalu? Oni su tada postavili odličnu taktiku, dobro se pripremili, a mi smo odigrali najlošiju partiju na cijelom prvenstvu. Možda ta ekipa nije imala zvijezde, neka zvučna imena kao što su imali ranijih godina, ali sve su to bili prekaljeni igrači koji su prošli tu slavnu rusku školu. A tko prođe tu školu, te selekcije, čitav taj proces, taj može puno toga."
Rađa se osvrnuo i na trenutnu situaciju u svom bivšem klubu, nekada Jugoplastici, a danas Splitu.
"Dok se god grad ne uključi u tu priču, pomaka i pomoći nema. Smiješno je da danas grad Split za klub izdvaja godišnje 89.000 kuna. Pazite, godišnje! A da bizarnost bude veća, to je ista cifra koju je izdvajao i prije desetak godina kad sam radio u klubu. Ko zna koliko stotina hiljada kuna godišnje Zagreb izdvaja za Cibonu, a nama se daje 89.000 kuna", naglasio je bivši centar Virtusa, Bostona, Panatinaikosa, Zadra, Olimpijakosa i Cibone.
Rađa je i priznao da ne prati hrvatsku košarku.
"Ne bih o tome, molim vas. Ne pratim hrvatsku košarku godinama i nisam gledao nijednu utakmicu. Svaki moj komentar koji dam vezano za tu temu izaziva određene reakcije koje meni ne trebaju. Meni je moj mir najvažniji", zaključio je Dino Rađa.