Košarka

Divac: Zastavu ne bih izbrisao

Divac: Zastavu ne bih izbrisao
Divac: Zastavu ne bih izbrisao
Dejan Maksimović

Uvek sam mislio da će doći dan kada ćemo Dražen i ja sesti i porazgovarati o svemu, ali taj dan nikada nije došao, jedan je od najemotivnijih dijelova filmske priče o raskinutom prijateljstvu košarkaških legendi Vlade Divca i Dražena Petrovića, koja je juče za medije prezentovana u Sarajevu.

Filmom američkog ESPN-a "Jednom braća" režiser Majkl Tolajdžijan pokušao je da dočara bliskost, a kasnije i otuđivanje nekadašnjih saigrača i velikih prijatelja iz reprezentacije bivše SFR Jugoslavije,

Najupečatljiviji detalj karijere Vlade Divca je zastava sa šahovnicom, koju je tokom proslave naslova šampiona svijeta 1990. izbacio s terena.

Upravo je to bio jedan od razloga da njegovi odnosi sa Draženom zahlade. Divac tvrdi kako taj detalj iz svog života nikada ne bi izbrisao, bez obzira na breme koje je zbog tog poteza nosio kroz život.

"Nikada taj događaj sa zastavom iz svog života ne bih izbrisao. To je bio detalj koji je kasnije izmanipulisan i iskorišten u pogrešne svrhe. Mi smo tada igrali za Jugoslaviju i na parketu se pojavio čovek sa zastavom koja nije bila naša. Isto bih reagovao da je u pitanju bila srpska zastava. To u tom trenutku nije bila zastava Hrvatske", rekao je Divac nakon projekcije filma, koji je jučer premijerno prikazan za novinare u Sarajevu.

Na ideju o snimanju filma "Jednom braća" došao je Dion Kokoros, a Divac je s oduševljenjem prihvatio njegovu ideju.

"NBA je znao dosta toga o dešavanjima u Jugoslaviji, ali i o odnosima između igrača koji su dolazili s tih prostora i igrali u Americi. Naravno, najviše su znali o odnosima između mene i Dražena, s kojim sam godinama bio cimer u reprezentaciji Jugoslavije i bili smo veliki prijatelji. Naš zajednički prijatelj Kokoros je došao na ideju da snimi film o tom periodu, za koji se nadam da se nikada više neće vratiti u naše živote. Smatrao sam da je došao trenutak da tako nešto možemo napraviti. Prihvatio sam njegovu ideju, jer smatram da ovim filmom možemo pomoći da nam se onakvi događaja nikada ne ponove", priča Divac i nastavlja:

"Ispričao sam svoju priču scenaristima i prepustio im da to pretoče na filmsko platnu. Veoma sam zadovoljan jer je urađen baš onako kako treba, bez favorizovanja jedne od strana. Nisam želeo da se mešam ni u šta, jer u šta god se mi umešamo, što bi se reklo u Sarajevu, izađe na belaj. Iskreno, film je i meni mnogo pomogao. Iako je veoma težak i emotivan, dobio sam odgovore na neka pitanja. Pre svega, od mojih prijatelja Tonija Kukoča i Dine Rađe, koji su učestvovali u ovom projektu. Saznao sam kako je u to vreme bilo biti u njihovoj koži i zbog čega su izbegavali kontakt sa mnom. Potpuno ih razumem."

Divac kaže kako je još prije snimanja filma popravio svoje odnose s Rađom i Kukočem, nekadašnjim saigračima iz reprezentacije.

"Film je samo pomogao da dobijem još neke odgovore. Međutim, sa Dinom i Tonijem sam ranije razgovarao i sve smo raščistili. Ponovo smo prijatelji. Ne kao u vreme kada smo zajedno igrali, ali smo prijatelji, što je najvažnije."

Film je izuzetno emotivan i govori o prijateljstvu dvojice velikih košarkaša, koji zbog pogibije Dražena Petrovića 7. juna 1993. nisu nikada uspjeli razgovarati i vratiti svoje prijateljstvo.

"I pre nego što je uopšte postojala ideja da se snimi ovaj film, ljudi su me pitali hoću li ikada doći u Zagreb i ramišljam li uopšte o tome. Uvek sam govorio da ću jednog dana sigurno otići u Zagreb i da ću tom prilikom posetiti njegov grob. Nekoliko meseci pre snimanja filma to sam i uradio. Posetio sam i njegov i grob Krešimira Ćosića, koji je imao veliki uticaj na moju karijeru. Tada kada sam prilazio njegovom grobu pomislio sam kako je žalostan povod zbog kojeg sam došao u Zagreb."

Prikazivanje filma "Jednom braća" u sarajevskom kinu "Meeting point" počinje večeras u devet sati, a prihod od ulaznica ide u humanitarne svrhe za projekte Fonda "Ana i Vlade Divac".

"Poslednji put u Sarajevu sam bila pre 25 godina, kada sam studirala glumu. Tu se održavao festival filmskih akademija iz bivše Jugoslavije. Sada sam ponovo tu zbog suprugovog filma. Nisam to tako zamišljala, ali šta da se radi", našalila se Ana Divac, supruga jednog od najvećih košarkaša s ovih prostora, i nastavila:

"Dobili smo pravo da prikazujemo film i naš profit koristimo za našu fondaciju. Pre svega, ta sredstva želimo usmeriti ka izbeglicama kojih je jako puno u nekada zajedničkoj državi. Ti ljudi već godinama žive u nekim kolektivnima smeštajima. Konkretno, mi želimo da otkupljujemo privatna domaćinstva i izgradimo zgrade za njih, kako bi konačno imali svoj dom."

Prvu godinu gledao i učio

Vlade Divac je početkom 2009. postao predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije. O svojoj novoj ulozi, nakon bogate košarkaške karijere, kaže:

"Prvih godinu dana sam šutao, gledao i učio od starijih i iskusnijih kolega u ovom poslu. Sada sam već stekao određeno iskustvo i mogu reći da se dobro snalazim. Drago mi je da sam se prihvatio ovog posla. Već smo počeli relizovati neke projekte i ide dobro. Želimo sportu na ovaj način vratiti barem deo onoga što je on meni dao. Naravno, ako me neko pita je li lakše biti košarkaš ili predsednik Olimpijskog komiteta, uvek ću reći košarkaš."

Lobirao za Sarajevo

Prema riječima članova Predsjedništva Olimpijskog komiteta BiH, Vlade Divac se pokazao kao veliki prijatelj naše zemlje. Na nedavnom zasjedanju Kongresa Evropskog olimpijskog komiteta ponudio je svoju funkciju u visokim organima MOK-a i EOK-a, a da u zamjenu Sarajevo i Istočno Sarajevo dobiju domaćinstvo Zimskog evropskog olimpijskog festivala mladih 2013. godine.

"Nažalost, nismo uspeli u našim nastojanjima. To mi je bila velika čast i zadovoljstvo. Osećao sam obavezu i potrebu da lobiram za Sarajevo. To sam radio kao za svoj grad. Ovog puta nam nije pošlo za rukom, ali sledeći put ćemo dobiti domaćinstvo", kaže Divac.

Najčitanije