Sa samo 19 godina odlučila je da rodni Drvar zamijeni Sjedinjenim Američkim Državama.
Hrabar, za neke rizičan potez i odlazak u nepoznato. Ipak, danas, tri godine kasnije, dvadesetdvogodišnja Drvarčanka Marija Runić živi američki san. Talentovana košarkašica i uporedo sjajan student, za ovo vrijeme sama se izborila i stekla status djevojke koja može biti inspiracija mnogima sa ovih prostora.
Ambiciozna Marija Runić je iz dalekog Misurija u razgovoru za "Nezavisne" govorila o životu u Americi. Na početku joj nije bilo nimalo lako, a danas nimalo ne žali zbog odluke koja joj je i te kako promijenila život. Da se snašla i postala prepoznatljivo lice svog univerziteta (Misuri Baptist) pokazuje i činjenica da je nedavno potpisala NIL ugovor koji omogućuje mladim sportistima da svoje ime, sliku i imidž koriste u komercijalne svrhe, promocije, marketing i sponzorstva kako bi zaradili novac.

"Moj odlazak u Ameriku nikad nije bio planiran, prilika se pojavila iznenada i ja sam izabrala da vjerujem da se sve to desilo sa razlogom i samim tim sam smogla hrabrosti da iskusim život na drugoj strani okeana. Prva godina je bila čisto navikavanje, prilagođavanje i sazrijevanje u svakom smislu. To je sigurno godina koja mi je ostala u najružnijem sjećanju, ali, isto tako, godina koja me je naučila svemu što treba da znam za ubuduće, jer znamo svi da je svaki početak težak. Druga godina je bila dosta bitna za mene košarkaški, dobila sam priliku da igram svaku utakmicu između 30 i 40 minuta i to je godina u kojoj sam napredovala dosta na terenu jer sam iskusila košarkašku stranu Amerike i šta sve zahtijeva i znači biti student koji je takođe i sportista", kaže za "Nezavisne" Marija Runić.
U Americi je već četvrtu godinu, promijenila je tri škole i, samim tim, tri države - Misuri, Arkanzas i Teksas. Posljednje dvije je u Sent Luisu, gdje joj je, kako naglašava, i najbolje.
"Iskreno, ovdje u Misuriju mi je ubjedljivo najbolje. Osjećam se kao da pripadam baš ovdje od prvog dana, i ovo mjesto će mi uvijek biti druga kuća. Otkako sam se pojavila, ljudi vjeruju u mene i stoje iza mene. Starter sam, ekipa ima puno povjerenja u mene. Nemam nikakvih loših uspomena da me vežu za ovo mjesto, i ljudi koje sam upoznala ovdje su mi promijenili život nabolje. Koliko god pričala o tome, nikad neću moći iskazati koliko sam zahvalna svijetu košarke na mogućnosti sklapanja prijateljstava širom svijeta. Određeni ljudi su mi proširili vidike i učinili me znatno boljom osobom", rekla je danas uspješna studentkinja i košarkašica.
Mladi sportisti na koledžu od prije nekoliko godina dobili su priliku da potpišu NIL ugovore. To je uspjelo i Drvarčanki sa američkom adresom.
"Nedavno sam potpisala ugovor kojim sam dobila mogućnost da izađu u prodaju moji dresovi, i ostatak odjeće, odnosno da predstavljam školu i svoje prezime, koje nosim sa puno ponosa, jer je moj otac neko na koga ću se zauvijek ugledati i oslanjati jer znam da imam bezuslovnu podršku od njega. Taj ugovor je samo još jedan u nizu uspjeha i prilika koje mi je pružila ova škola i ovaj sport", ističe Runićeva.
Nekadašnja košarkašica Mladog Krajišnika, u kojem ne kriju da su ponosni na karijeru bivše igračice, naglašava da se niti jednog trenutka nije pokajala zbog odlaska od kuće.
"Meni je najbitnije bilo da se nikad ne pokajem zbog odlaska od kuće u tim godinama, posebno ovako daleko, jer sam znala kakvu to žrtvu nosi, i fizički i emotivno, ali sam isto tako znala da je let kući uvijek opcija. Moji roditelji čvrsto stoje iza mene i vjeruju u moje odluke, i ja znam da će moja kuća uvijek biti tu, a ovakve prilike neće. Zahvalna sam na ovom iskustvu koje me je naučilo toliko toga, i koje me je izgradilo u ovu osobu koja sam danas", ističe Marija i dodaje:
"Svako ljeto sam imala priliku da odem kući i napunim baterije za nadolazeću košarkašku sezonu i godinu na fakultetu. Drvar je mjesto kojem se uvijek rado vratim, i koje će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu jer svjesno biram tu odluku. Biram da gledam na taj grad istim očima kojim ga gleda ostatak moje porodice. Sve ovo je san koji me je bilo strah da sanjam, ali sreća prati hrabre, i ja baš ništa ne bih promijenila na svom putu od Borca, preko Mladog Krajišnika, pa sve do danas."

Inače, njen univerzitet igra Midwest Conference, koji broji 12 ekipa, a najboljih osam ulazi u plej-of fazu. Prošle godine Marija je igrala četvrtfinale, a ove vjeruje da mogu napraviti korak više.
"Ove godine se nadamo iskoraku, iako je nova ekipa i novi trener, vjerujemo u proces i jedni u druge. Januar i februar su najbitniji period za nas i jedva čekam da vidim kako ćemo tad izgledati. Utakmice igramo uglavnom svaki četvrtak i subotu, tako da je tempo malo naporan, ali izvodljivo je naravno, posebno s obzirom na to da smo okruženi ljudima koji imaju dosta razumijevanja za nas", zaključila je Marija Runić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.