Mirza Delibašić je bio genijalac i prije svih veliki čovjek. Prije nego što nas je napustio prije 14 godina, intenzivno smo se družili i sjećali naših druženja kad smo igrali zajedno. Bio je čovjek sa kojim se nisi mogao posvađati, najbolji sportista kojeg je BiH ikad imala, kaže za "Nezavisne" legendarni košarkaš i trener Vječislav Tolj.
Danas se navršilo 14 godina od smrti Delibašića, a bivši košarkaš Željezničara, Jugoplastike i Bosne i prvi selektor reprezentacije BiH ističe da mu Kinđe najviše nedostaje.
"Mnogi od mojih prijatelja nisu više među nama, a najviše mi nedostaju Mirza Delibašić Kinđe i pokojni Radivoj Korać Žućko, koji me kao jako mladog košarkaša prigrlio kao rođenog brata, savjetovao i usmjeravao. Žao mi je što nije doživio da vidi da sam u košarci uradio upravo ono što me on savjetovao", kaže Tolj.
NN: Koliko godina ste se aktivno bavili košarkom?
TOLJ: Dvadeset dvije najljepše godine mog života. Kada bih se ponovo rodio, opet bih prigrlio košarkaški teren i loptu.
NN: Igrali ste i družili se s velikanima ex-YU košarke. Koga biste izdvojili?
TOLJ: Igrao sam, kažu, jako uspješno kao plejmejker u jednoj od najjačih košarkaških liga svijeta. Družio se sa divnim ljudima, majstorima košarkaškog sporta kao što su Delibašić, Dragan Kićanović, Nikola Plećaš, Ratko Tvrdić, Petar Skansi, Dragan Kapidžić, Srećko Jarić, Damir Šolman i da ne nabrajam više jer ne bi stalo na papir.
NN: Koje se utakmice posebno sjećate?
TOLJ: Najtužnija utakmica moje karijere bila je majstorica za prvaka u dresu Bosne protiv ''strašne'' ekipe Jugoplastike. Šest minuta do kraja utakmice, kada smo imali prednost od 11 poena, sudije su mi svirale peti faul. Neočekivano, sve kreće nizbrdo. Zadnji napad kod neriješenog rezultata Šolman realizuje i ''otima'' nam titulu koju smo sigurno zaslužili jer smo te godine bili daleko najbolji tim jugoslovenske lige.
NN: Kako je tekla karijera nakon one igračke?
TOLJ: Vodio sam dosta klubova u Jugoslaviji i Evropi. Od igrača koje sam trenirao, a koji su takođe uplivali u trenerske vode, najpoznatiji su Jasmin Repeša i Željko Lukajić, koji je sada trener Igokee iz Aleksandrovca.
NN: Poslije svega ste se ponovo vratili u Sarajevo?
TOLJ: Sa Mirzom sam osnovao košarkaški klub za najmlađe, odnosno za uzrast do 14 godina. Radili smo i kampove, ali po njegovom odlasku u klubu smo se opredijelili samo za organizacije liga i turnira na tom nivou. Imamo dosta učesnika i zadovoljni smo njihovim razvojem, međutim bez sponzorske pomoći BH Telecoma teško bi realizovali sve zacrtane programe.
NN: Nikako da se smirite kada je košarka u pitanju?
TOLJ: Još imam volju, iako se ponekad umorim više nego što mogu podnijeti pa razmišljam da se oprostim od aktivnog kontakta sa košarkom. Možda to uradim sljedeće godine kad punim jubilarnih 60 godina druženja sa najdražim i najljepšim sportom na svijetu.