Sa sjetom u očima koje krije vječitim osmijehom, košarkaška legenda Vlade Divac u subotu u Banjaluci pričao je o prošlim vremenima kada su on, pokojni Dražen Petrović ali i ostali članove zlatne jugoslovenske generacije iz devedesetih bili bliski prijatelji.
Istinski sportista i humanista koji je zbog jednog poteza u vrijeme dok se oblak rata nadvio na bivšom Jugoslavijom, u Hrvatskoj bio označen kao zlo a u Srbiji kao pravi patriota, kaže da svoje postupke nikad ne bi mijenjao.
Nakon sporta, ambasador dobre volje UNICEF-a pokazao je da je veliki i kada je u pitanju humanost. Već 17 godina aktivno pored košarkaške karijere "gradi" i reputaciju čovjeka koji bez razmišljanja pomaže drugima. Pomagao je unesrećenima u SAD kada je uragan "Katrina" mnoge ostavio bez domova, a kroz organizaciju HOD (Humanitarna organizacija Divac) i razne akcije, sa suprugom Snežanom pomaže da nove domove pronađu izbjeglice i raseljeni u Srbiji.
Od američke TV mreže ESPN i NBA Entertejnment koji su snimili film "Jednom braća" dobili su dozvolu da ga iskoriste u humanitarne svrhe. Nakon brojnih premijera, priča o dva prijatelja koji nikad nisu dobili šansu da pogledaju jedan drugom u oči i zaista kažu šta osjećaju, u Banjaluci je premijerno prikazan u subotu uveče.
Banjalučka publika se u jednom trenutku smijala na sav glas Divčevom iskrenom balkanskom humoru dok je u najemotivnijim dijelovima bilo primjetno da saosjeća s čovjekom kojem je politika natovarila preteško breme. Priča o "balkanskom prokletstvu" ostavila je veliki utisak i ljude još jednom podsjetila koliko je politika moćna i opasna stvar.
Divac kaže da mu je sada lakše jer mu je razjasnio neke stvari o tome zašto je skoro preko noći puklo prijateljstvo između Dražena i njega.
"Film mi je pomogao da nađem odgovore na pitanja koja sam sam sebi postavio. Mislim da smo svi mi i ovde i u svetu žrtve politike. Političarima ljudi nisu važni, za njih je to samo neka vrsta igre i ništa više, a mi smo samo pioni u njihovima rukama", kaže Divac.
NN: Kažete da ste sve do sada osjećali neki teret. Da li Vam je sada lakše?
DIVAC: Nakon svega što se izdešavalo bio sam zatečen i pitao sam se šta se u stvari desilo. Nije mi bilo jasno zašto smo se distancirali. Dok smo bili u Americi, telefonom smo se čuli svaki drugi dan, a sad odjednom je nastao muk. Ne znam, kao da se tada nismo baš najbolje razumeli, a na kraju krajeva ni ja nisam dobio odgovor na neka pitanja nakon svih ovih godina. Nakon filma malo su mi neke stvari jasnije.
NN: Mnogi su bili skeptični jer su mislili da Amerikanci neće uspjeti da vjerno prikažu kompleksnost dešavanja na Balkanu. Da li ste Vi zadovoljni?
DIVAC: Bilo je sumnji koliko će oni uspeti duboko da prodru u suštinu i realno prikažu sve aspekte našeg odnosa i svega oko nas. Ipak, zadovoljan sam kako je to odrađeno, nemam zamerki. Naprotiv, film je jako dobar. Svi koji su ga gledali imaju pozitivno mišljenje o njemu.
NN: Koliko u SAD u stvari znaju šta se ovdje dešava?
DIVAC: Koliko i vi znate šta se tamo događa prosečnom Amerikancu.
NN: Šansu za iskren razgovor sa Draženom zbog njegove smrti niste dobili, ali jeste sa Dinom Rađom i Tonijem Kukočem?
DIVAC: Mislim da sam razjasnio neke stvari i srećan sam zbog toga. Nakon filma i susreta s njima saznao sam zašto su izbegavali da pričaju o nekim stvarima i zašto su bili ljuti. Sada sam sagledao celu sliku i shvatam ih.
NN: Zašto ste išli u Zagreb i kako ste se tamo osjećali?
DIVAC: Osetio sam da moram da bih uklopio sve kockice ovog mozaika. Drago mi je što sam otišao i posetio Draženov grob i njegove roditelje i brata Acu, ali iskreno nije mi bilo prijatno u Zagrebu. Osećao sam se kao da tu ne pripadam.
NN: Sada imate jasnu sliku svega. Šta sada mislite o Draženu, Dini, Toniju?
DIVAC: Isto što i ranije. Dražen je jedan od najvećih košarkaša Evrope i u SAD smo bili oslonac jedan drugom kada nam je bilo teško. Svi će oni zauvek biti moji prijatelji. Ja prijateljstva ne gradim na određeno vreme već do kraja života.
NN: Šta je poruka ovog filma? Šta ste Vi iz svega ovog naučili?
DIVAC: Imao sam priliku da upoznam pokojnog patrijarha Pavla koji mi je nešto rekao što nikad neću da zaboravim. Kazao je da niko ne može da bira gde će da bude rođen, ali ima mogućnost da izabere da bude čovek i ostane čovek ma kakva iskušenja u životu imao.
NN: Za kraj, bliži se EP u košarci. Šta može Srbija u Litvaniji?
DIVAC: Imamo kvalitetne igrače koji mogu da ponove uspeh iz Turske i izbore finale i plasman na OI u Londou 2012. A kada odemo tamo, cilj je da srpski sportisti osvoje bar dve medalje.
Snežana: Nije loše biti Divac
Vlade i Snežana Divac imaju dva sina - Luku i Matiju i kćerku Petru koju su usvojili. Petrini roditelji su stradali na Kosovu 1999. a šansu za normalan život dobila je kod porodice Divac. Gdje god da se pojave, glavna zvijezda je bivši košarkaš, a sad predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije. Snežana kaže da biti supruga takvog čovjeka kao što je Vlade ima svoje "beneficije".
"Ne, ni najmanje mi ne smeta što gdje se god pojavimo svi u glas viču samo Vlade, Vlade. Biti Divac ima svojih prednosti. Šalim se, naravno, mi smo fokusirani da pomognemo ljudima i to je pored ljubavi u porodici jedino što je zasta bitno", kaže ona.
Film u Banjaluci
Film "Jednom braća" će se u gradu na Vrbasu prikazivati do 18. februara u dva termina od 18 i 20 časova. Ulaz je tri KM, a kompletan prihod ide u humanitarne svrhe kroz Fond Ana i Vlade Divac. Film je dio serijala ESPN-a od 30 sportskih priča.
Odgovor Karadžića
Predsjednik Olimijskog komiteta Srbije Vlade Divac je u subotu u Banjaluci rekao da bi volio da smijeni predsjednika FSS Tomislava Karadžića, ali da "nema tu mogućnost", a u nedjelju je iz FSS stigao odgovor putem pisma. U pismu se, između ostalog, odbacuju Divčeve tvrdnje da je FSS tražio novac za učešće na OI 2012. U FS Srbije napominju da su oni predložili održavanje sastanka članova Predsjedništva OK Srbije i rukovodstva FS Srbije kako bi se riješili problemi.