Tokom 2008, kada je napetost između Sjedinjenih Američkih Država i Irana bila na vrhuncu, jedan američki košarkaš stigao je na "neprijateljsku" teritoriju, gdje je trebalo da nastupa za jedan klub iz iranske Superlige.
Tamo se prvi put upoznao sa kulturom ove zemlje, njihovim običajima i iz prve ruke saznao kakvi ljudi tamo žive, šta misle o njegovoj domovini i uopšte o životu.
Ova zanimljiva životna priča košarkaša Kevina Šeparda za njemačakog režisera Tila Šaudera bila je savršen materijal za dokumentarac, koji je nazvao "Iranski posao".
Kada je Šepardu ponuđeno da pređe u iranski klub AS Širaz, njegova prva reakcija bila je: "Dođavola! Neću to da radim!" Ali se ipak predomislio i ubrzo se našao iza "neprijateljskih linija".
Tokom boravaka u Iranu Kevin je postao superzvijezda domaće lige. Za njega je to bio potpuno drugi svijet. Iskusio je islamsku kulturu. U tome su mu pomogle tri mlade i obrazovane Iranke. Kevinov stan postao je neka vrsta oaze, u kojoj su se vodile otvorene diskusije o politici, ulogama polova, ljubavi i seksu u različitim kulturama.
Život Kevina Šeparda i njegov sportski uspjeh u Iranu četiri godine kasnije pretočen je u film. Til Šauder je i sam obožavalac košarke, a oženjen je Amerikankom iranskog porijekla. Prvi put je 2008. čuo da američki košarkaši u iranskoj ligi nastupaju već godinama.
"Kada sam čuo da Amerikanci igraju jedan tipično američki sport u Iranu, odmah sam pomislio na takozvanu ping-pong diplomatiju iz sedamdesetih godina", kaže Šauder. U to doba kineski i američki stonoteniseri imali su naročitu ulogu u političkom približavanju Kine i Amerike.
Kevin je postao superzvijezda domaće lige. Za njega je to bio potpuno drugi svijet
Njemački režiser pitao se da li je moguće da i američki košarkaši poboljšaju razumijevanje između dvije zemlje, što ga je navelo da o tome snimi film i smanji predrasude. Zajedno sa suprugom Sarom Nodjomi, koja je bila i producent filma, Šauder je krenuo u potragu za igračem, ali se namučio dok je našao glavnog junaka.
"Petorica ili šestorica Amerikanaca koje sam upoznao bili su potpuno nezainteresovani za snimanje filma. U većini slučajeva, Amerikanci su imali pravne probleme kada su se vraćali u SAD iz Irana. Zamjerano im je da krše embargo protiv Irana, jer su kao profesionalni sportisti zarađivali tamo novac", priča njemački režiser.
Ipak, potraga se isplatila, jer je upoznao košarkaša porijeklom sa Djevičanskih ostrva, tamnoputog, duhovitog i opuštenog. Međutim tu nije bio kraj nedaćama. Snimanje u Iranu bilo je problem. Morali su da rade u tajnosti, jer Šauder nije imao novinarsku vizu i morao je da putuje u Iran kao turista. Da bi to prevazišao, koristio je minijaturnu kameru sa bežičnim mikrofonom, koju je nosio sakrivenu u rancu.
"Iranski posao" sniman je tokom zime 2008. na 2009. Video-kasete je iz Irana iznosio u donjem vešu, pa ih potom slao svojoj majci u Njemačku, a ona ih je prosljeđivala u Njujok, gdje Šauder živi. Film je prošle godine imao uspješnu premijeru u Los Anđelesu i ove godine stiže u evropske bioskope.
Žene u zapećku
Kada je prvi put sreo tri Iranke, fizioterapeuta Hildu i njene prijateljice Laleu i Elaheu u Kevinovom stanu, impresionirale su ga njihova hrabrost i snaga karaktera.
"Žene u Iranu imaju nevjerovatni potencijal i on se uopšte ne koristi. One, za razliku od muškaraca, moraju da izdrže mnogo izazova u svakodnevnom životu", kaže Šauder.
Šauder na crnoj listi
Tokom svog posljednjeg putovanja, neposredno prije predsjedničkih izbora, ispostavilo se da je Šauderovo ime na crnoj listi. Morao je da provede noć u nekoj vrsti zatvorskog hotela na aerodromu u Teheranu i da zemlju napusti sljedećeg jutra. S obzirom na to da su mnogi novinari osuđeni na zatvorske kazne, to je bila srećna okolnost. Kada je 2012. film završen, situacija u Iranu se toliko pogoršala da su mnogi Iranci napustili zemlju, a među njim su bile dvije mlade Iranske iz filma.