Najbolja hrvatska atletičarka Blanka Vlašić istakla je kako ne razmišlja previše o nadolazećim Olimpijskim igrama u Londonu, kao i da ne brine zbog nešto nižih preskočenih visina u uvodnom dijelu sezone.
"Cilj je uvijek biti na višoj razini u odnosu na prethodnu godinu, ali ono što se nameće kao imperativ jeste Svjetsko prvenstvo koje je najveće natjecanje u sezoni", rekla je Vlašićeva u intervjuu za "Laureus".
Sezona za Blanku nije počela na spektakularan način, ali najbolja svjetska skakačica u vis uopšte ne brine zbog nešto skromnijih rezultata:
"Ove sezone pripremili smo novi koncept treninga pa stoga ni ne čude nešto manje visine no obično, ali to je sve dio plana koji bi trebalo da da rezultate u trenucima kada to bude najvažnije, s naglaskom na Olimpijske igre".
Mnogi sportisti nisu u stanju da se nose s pritiskom, pogotovo u situaciji kada su na vrhu, ali "leteća" Splićanka nije među njima.
"U trenucima kada nisam bila na vrhu, pritisak je bio manji i bilo je mnogo lakše. S rezultatima dolazi do većeg pritiska, ali s vremenom se naviknete pa je svake godine sve lakše i lakše. Unatoč iskustvu i bez obzira na broj ostvarenih pobjeda, kada je riječ o velikim natjecanjima, stres je uvijek prisutan i svaki put je kao prvi", dodaje Vlašićeva.
Na pitanje kako je prežalila gubitak zlatne medalje na prethodnim Olimpijskim igrama u Pekingu, hrvatska sportska diva je dogovorila:
"Ponosna sam na ostvareni rezultat u Pekingu, jer nikad se nije dogodilo da preskočenih 205 cm ne bude dovoljno za zlatnu medalju. Ništa si ne prebacujem jer sam dala sve od sebe. O Londonu previše ne razmišljam i uvijek se nastojim koncentrirati samo na sljedeće natjecanje u kalendaru".
Blanka je s preskočenih 208 cm došla na samo centimetar do svjetskog rekorda Stefke Kostadinove, ali čarobnu granicu ipak nije uspjela da pređe. Ipak, ni to, kako sama kaže, uopšte je ne opterećuje.
"Svjetski rekord me jako motivira, ali nisam opsjednuta njime. Imam osjećaj kako su svi drugi opterećeniji njime od mene, jer uporno postavljaju isto pitanje. Za takav rezultat moraju se poklopiti i savršen stadion i savršena podloga sa savršenim vremenskim uvjetima, morate imati savršen osjećaj, a to se baš i ne događa svaki dan", naglašava Vlašićeva i dodaje:
"Da moram birati prije bih odabrala rušenje svjetskog rekorda nego zlato s Olimpijskih igara, jer rekord je samo jedan, a igara ima još nekoliko preda mnom".
Kako to izgleda kada joj je otac trener i koliko to utiče na njihov odnos, bilo je iduće pitanje:
"Nas dvoje imamo isti karakter i koliko god je to bila otežavajuća okolnost u mlađim danima, sada je prednost, jer mnogo puta riječi nisu potrebne i savršeno se razumijemo. Sve u vezi s treningom prepuštam njemu i potpuno mu vjerujem. S obzirom na ostvarene rezultate, nemam razloga razmišljati drugačije. Jedini nesporazumi su u vidu petominutnog emocionalnog pražnjena, ali to je ionako sredstvo za opuštanje, pa nema prevelike pompe oko toga."