Nijemac Dirk Novicki, jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena, objavio je autobiografiju otkrivši u njoj pregršt zanimljivih i nepoznatih detalja.
Igrač NBA ligaša Dalas Maveriksa naveo je da je prvu djevojku imao sa 17 godina a i taj odnos je naveo kao platonski, strogo prijateljski.
"Prvi sam se put zaljubio sa 19 godina. Bila je košarkašica iz Vaserburga i zvala se Sibil. Upoznao sam je na košarkaškom kampu Bavarske", napisao je Novicki i dodao da mu je bilo vrlo neugodno kada je u petom ili šestom razredu prerastao većinu svojih školskih profesora.
"Gledali su me čudno kada bi me pozvali pred tablu i morali podizati glavu. Nisam se osjećao ugodno u svojoj koži. Namjerno nisam želio da izmjerim svoju visinu, godinama. Kad sam konačno smogao hrabrost da provjerim koliko sam visok, začudio sam se. Mjerač je tada stao na 207 centimetara", kaže 269 cm visoki Novicki.
Njemački div mnoge je nasmijao kada je otkrio da se plaši visine.
"Moj otac je bio moler pa sam mu pomagao tokom ljetnih praznika. Jednom smo radili na većoj visini i tada sam shvatio da patim od akrofobije. Nekako sam se uspio popeti iako mi je bilo muka. Tih nekoliko minuta trajalo je kao vječnost".
Njemački reprezentativac kaže da prva godina u NBA ligi nije bila lagana.
"Nisu me loše primili u Dalasu ali sam ipak morao raditi sve one mučne stvari koje rade novajlije. Morao sam starijim igračima nositi kavu u hotelske sobe, nositi njihove privatne torbe, kao i tegliti sve one bezbrojne torbe pune košarkaške opreme. To je sudbina svih rukija. Dok su se drugi već ugodno smjestili u topli autobus, ja bih po hladnoći ubacivao prtljag".
Kao najljepši trenutak u karijeri Novicki je naveo kada je na Evropskom prvenstvu 2005. u Beogradu doživio ovacije od prepune "Arene".
"Kada sam izlazao iz igre prije kraja finalne utakmice sa Grcima, 18.000 ljudi u dvorani ustalo i počelo da plješće. Te ovacije su me oborile s nogu. Taj dan sam igrao loše ali je publika vjerovatno osjećala poštovanje prema igri cijele ekipe, i prema mojoj borbi za reprezentaciju. Taj dugi aplauz je najljepši trenutak u mojoj karijeri i razlog zašto i dalje igram za reprezentaciju."