Nakon što su u junu ove godine u dvomeču baraža sa Mađarskom pokazali da imaju i glavu i rep, naši rukometni reprezentativci u prošlu srijedu protiv Rusije su pokazali potpuno drugo lice.
Njihovu igru u Čehovu karakterisala je bezvoljnost i nedostatak želje za dokazivanjem protiv jedne velike rukometne velesile kakva je Rusija. Krajnji ishod utakmice 37:25 za Ruse i nije toliko tragičan koliko igra koju su prikazali bh. rukometaši. Možda je dobro što se takav "loš dan" desio baš na startu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2010. godine u Austriji. No, ne možemo se oteti dojmu da se takve utakmice ne bi trebale nikada događati državnoj selekciji u bilo kojem sportu. Ne tako davno, u januaru, dogodila se slična utakmica, kada je bh. tim odigrao poput rekreativaca protiv Litvanije u gostima. Poraz od čak 25:39 nije shvaćen tragično jer je već bilo obezbijeđeno mjesto u baražu za SP 2009. godine.
Tada je izostala oštra reakcija Saveza, javnosti, pa i selektora, ali se sada ne smije desiti nešto slično. Mora se stati ukraj takvom odnosu igrača prema državnom dresu. Nije sramota izgubiti od bilo koga, ali je važan način na koji se to dogodi. Ako ništa drugo važno je pokazati veliku borbenost i želju za dobar rezultat.
Srećom, odmah nakon Rusa uslijedila je "trening" utakmica sa Farskim Ostrvima u kojoj se naša selekcija mogla raspucati i postići čak 45 golova. No, opet u odbrani nije pokazana potrebna agresivnost. Farani su postigli 28 golova što je izuzetno puno kada se uzme u obzir činjenica da je njihova osnovna djelatnost ribarstvo, a ne rukomet. Do utakmica s Italijom i Švajcarskom ostalo je nešto manje od mjesec dana i nada da će se do tada nešto u glavama naših reprezentativaca promijeniti.