Sport u Bosni i Hercegovini polako umire i gasi se, a da zlo bude gore, čak se ni ne nazire da bi u skorijoj budućnosti moglo doći do poboljšanja.
Sportisti su prepušteni sami sebi, a izuzme li se Fudbalski/Nogometni savez BiH, svi ostali su na margini. Nerijetko u savezima radi samo po jedan čovjek, dok nije mali broj i onih saveza koji čak ni nemaju sjedište i zaposlenu osobu, pa im pošta stiže na kućne adrese, Olimpijski komitet ili u Sportski savez BiH. No, u budućnosti se možemo nadati da će se i broj onih koji sada, kako-tako, rade postepeno smanjivati. Razlog je samo jedan - opšta besparica! Krpljenje kraja s krajem, moljakanje i prošenje novca na raznim adresama postali su sastavni dio putovanja i odlazaka za većinu bh. reprezentacija. Međutim, ako je suditi po najnovijem slučaju iz Stonoteniskog saveza BiH, koji je suspendovan zbog neizmirenja dugova prema ETTU, uskoro ćemo biti sretni ako se uopšte i pojave naši timovi na velikim smotrama. Stonoteniserima je zabranjen nastup na EP, a sličnu sudbinu prije nekoliko godina doživio je i Odbojkaški savez BiH, kada su zbog besparice i, ruku na srce, nemara pojedinih čelnika odbojkaši bili uskraćeni nastupa u Evropi. O tome u kakvom se stanju nalazi bh. sport najbolje govori činjenica da Streljački savez BiH još nema telefonsku liniju, koja je prije nekoliko godina isključena zbog neplaćanja.
Žalosno je što smo godinama rješenje ovih i brojnih drugih problema tražili u usvajanju Zakon o sportu na državnom nivou. Danas taj zakon zvanično imamo, ali je on očigledno samo mrtvo slovo na papiru.