Život plavokosog i uvijek nasmijanog dječaka iz Teksasa Kodija Mekejslenda jedna je od najinspirativnijih priča ikada napisanih.
Njegov težak početak života, kada je rođen bez kostiju koljena i potkoljenice, pa su mu obje noge morale biti amputirane, i hrabra borba da odraste, primjer su kako ogromna volja za životom i bezgranična ljubav najbližih mogu savladati i najteže prepreke.
Kodi danas ima devet godina i, kao što je to učinio prvi put kada je stao na proteze, ni sada ne odustaje, već svakim danom pokazuje da ime sve više volje i snage za životom.
To su shvatili i njegovi roditelji, koji na sve načine pokušavaju da sinu olakšaju odrastanje. Osim što nema noge, Kodi je kao i svako drugo dijete njegovih godina, veseo i razigran. Obožava sport i veoma je uspješan u trčanju, plivanju, hokeju, pa čak i fudbalu.
To što nema noge njemu, čini se, ne predstavlja problem. Sada ima oko 20 proteza za svaki sport i svaku priliku.
"Stalno trčim i niko ne može da me prati. Imam mnogo proteza, jedna je za trčanje, druga za šetnju i školu, a imam i protezu koju koristim dok se igram", kaže hrabri devetogodišnjak.
Majka Tina kaže da su proteze veoma skupe, ali da osmijeh njihovog sina nema cijenu.
"On ima protezu za svaku priliku. Veoma je brz i pobjeđuje u takmičenjima gdje učestvuju djeca mnogo starija od njega. Veoma je hrabar i pametan. Ne smeta mu ni to što svake sedmice nekoliko sati mora da bude u bolnici, jer mu ljekari pregledaju proteze i namještaju tako da mu odgovaraju", kaže ona i dodaje da Kodi ipak najviše uživa u plivanju, jer mu proteze tada nisu potrebne.
Mali Teksašanin ima san, a to je da nastupi na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012.
"Definitivno sam odlučio da jednog dana odem tamo i osvojim zlatnu medalju", kaže Kodi Mekejslend, koji želi da priča o njegovom životu bude primjer da je sve moguće.