Košarkaši Bosne i Hercegovine završili su svoj nastup na "Eurobasketu" u Litvaniji u skladu sa svojim rejtingom i trenutnom snagom.
Ako se uzme u obzir trenutni potencijal i sve ostalo čime se susreće bh. tim, dvije pobjede i tri poraza su više uspjeh nego podbačaj.
Ako ćemo biti iskreni, odlazak u Litvaniju bio je poklon FIBA kada su proširili listu učesnika sa 16 na 24 i svi smo bili zadovoljni tim što je bh. tim tamo.
Ipak, teško se oteti utisku da je moglo i bolje. Što bi običan narod rekao, nekako je grijeh dvije sjajne pobjede (nad Crnom Gorom i Hrvatskom) upropastiti onakvom antipropagandom košarke kakva je bila u meču sa Finskom. Reći će mnogi kad su mogle Gruzija i jedan od najvećih autsajdera Finska proći u narednu fazu takmičenja na Evropskom prvestvu u košarci, onda je mogao i naš tim, ali šta mi u stvari znamo o Gruziji i Finskoj i njihovim ulaganjima u sport.
Mi Fince zamišljamo kao ljude čija se prezimena obavezno završavaju sa "nen" i koji, što se sporta tiče, jedino znaju da skijaju i da voze brze automobile.
A Gruzijci, njih pamtimo po Ševarnadzeu i po onoj reklami za čaj, a to su samo predrasude, jer oni i te kako, kao i Finci, znaju da igraju košarku, što su i sada dokazali. Ovaj "Eurobasket" pokazao je da je košarkaške "egzotike" sve manje te da je sve manje timova za koje se može reći da su zalutali tamo.
Što se BiH tiče, izabranici Sabita Hadžića nisu se obrukali, kao što to hrvatska javnost misli za svoj tim. Momci u bh. dresovima možda (ni)su pokazali maksimum, ali kako je moglo najbolje, isto tako je moglo i mnogo gore.