Tradicionalna manifestacija Izbor najboljih sportista BiH, osma po redu, u organizaciji "Nezavisnih novina" i BHRT-a, a pod pokroviteljstvom državnog vrha naše zemlje, održaće se sutra u sarajevskom hotelu "Holiday Inn" s početkom u 20.30, uz direktan prenos na državnoj televiziji.
Prvi izbor najboljih među najboljima održan je 26. decembra 2001. godine, također u Sarajevu. U to vrijeme, teško je bilo na jednom mjestu okupiti sve eminentne ljude iz političkog, javnog, kulturnog i sportskog života BiH, ali su "Nezavisne novine" i to uspjele. Titulu "kralja sporta" ponio je Hasan Salihamidžić, fudbalski reprezentativac naše zemlje i prvotimac slavnog minhenskog Bajerna. Popularni Braco te godine sa Bavarcima je osvojio sve što se moglo osvojiti. Nakon duple krune u Njemačkoj, Salihamidžić je sa Bajernom trijumfovao i u Ligi evropskih prvaka, a nešto kasnije pokorio je i svijet. Pored priznanja za najboljeg sportistu, najbolju ekipu (FK Željezničar) i najboljeg trenera (Suad Ćupina - karate), dodijeljena su i dva specijalna priznanja za životno djelo (Slađana Golić, a posthumno je odlikovan Mirza Delibašić Kinđe). Najperspektivniji sportista u 2001. godini bio je Amel Mekić (džudo), a epitet najbolje ekipe u sportu za invalide pripao je reprezentaciji BiH u sjedećoj odbojci. Za najfer navijačku skupinu proglašeni su "Igosi", navijači KK Igokea.
Ništa manje nije bila zanimljiva ni druga manifestacija Izbora najboljih sportista BiH, koja je održana 18. decembra 2002. godine, takođe u "Holiday Innu". Kao specijalni gosti tada su se u Sarajevu pojavili velikani sporta sa prostora bivše Jugoslavije, Haris Škoro, Ratko Tvrdić, Miljan Miljanić, Vera Nikolić...
Tada je za najboljeg među najboljima proglašen Denis Muhović, karate reprezentativac BiH, koji je najveće rezultate ostvario baš u 2002. godini. U maju, na Evropskom prvenstvu u Estoniji, Muhović se popeo na krov Starog kontinenta i tako nadmašio sve konkurente u borbi za titulu najboljeg. I u konkurenciji za najbolju ekipu nije bilo mnogo nedoumica. Šahisti sarajevske Bosne "protutnjali" su Evropom, te stoga žiri nije imao težak zadatak da izabere najbolji tim. Najbolji trener tada je bio Amar Osim (trener FK Željezničar). Priznanjima za životno djelo odlikovani su Miroslav Brozović, Đurica Rajher-Šišul i Mirko Petričević, dok je za najperspektivnijeg sportistu proglašen atletičar Damir Haračić. Priznanje je dobila i mlada fudbalska reprezentacija BiH, kao ekipa koja je napravila najveći iskorak na međunarodnoj sceni. Dalibor Stupar, košarkaš Igokee, proglašen je sportistom koji je najviše napredovao u 2002. godini. Epitet najuspješnijeg sportskog radnika pripao je Berislavu Kutleu (predsjedniku KK FELA Široki), dok je reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci odbranila naslov najbolje ekipe u sportu za invalide.
Istog datuma i na istom mjestu, kao 2002. godine, održano je i proglašenje najboljih u 2003. godini. "Kraljevsku krunu" od Denisa Muhovića tada je preuzela Lejla Ferhatbegović, karate reprezentativka BiH, koja je svojoj riznici medalja, 10. maja 2003. godine, pridodala i srebro sa Evropskog prvenstva u Njemačkoj, čime je stekla sve uslove za podizanje pehara namijenjenog najboljem sportisti u 2003. godini. Najbolja ekipa bila je muška karate reprezentacija BiH, dok je za najboljeg trenera proglašen Blaž Slišković, tadašnji selektor našeg nacionalnog tima. Epitet najbolje ekipe u sportu za invalide, po tradiciji je pripao najtrofejnijem sportskom kolektivu u našoj zemlji - reprezentaciji u sjedećoj odbojci. Šahista Borki Predojević postao je najperspektivniji sportista, a Ahmed Pašalić (fudbal) ponio je epitet najboljeg sportskog radnika. Priznanje za životno djelo dobili su Sredoja Zekanović (boks), Ibro Biogradilić (fudbal) i Antonije Vlačić (atletika).
Najbolji sportista BiH u 2004. godini postao je Đorđe Paštar. Bh. reprezentativac u kuglanju i član KK Borac Nova banjalučka banka iz Banjaluke, prije četiri godine na Svjetskom prvenstvu u rumunskom Brašovu osvojio je bronzanu medalju. Paštar je bio i vlasnik nezvaničnog svjetskog rekorda, s obzirom da je u Brašovu oborio 685 čunjeva, sedam više od tadašnjeg svjetskog rekorda. Najbolja ekipa u 2004. godini bio je RK Izviđač iz Ljubuškog, a najabolji trener Mensur Bajramović (košarka).
Peto priznanje za najboljeg među najboljima pripalo je boćaru Markici Dodigu. U 2005. godini naš najbolji boćar nije imao konkurencije na teritoriju BiH, ali i šire. Pored titula u domaćem šampionatu, blistao je i na prvenstvu svijeta, te na Mediteranskim igrama u Almeriji. Na SP u Torinu osvojio je zlatnu i bronzanu medlju. Najsjajniju kolajnu osvojio je i na Svjetskim sportskim igrama u Duizburgu, dok je na Mediteranskim igrama došao do srebrne medalje. RK Izviđač i Mensur Bajramović odbranili su titule najbolje ekipe i najboljeg trenera.
Najbolji sportista BiH u 2006. godini postao je Enid Tahirović, rukometni reprezentativac BiH i tadašnji golman RK Bosna. Tahirović je bio najzaslužniji što su popularni "studenti" izborili polufinale Kupa kupova. U veoma teškoj grupi sa Portland San Antonijom (viceprvak Evrope), MKB Vespremom (polufinalista) i slovačkom Povaškom Bistricom, Tahirović je bio briljantan na golu "studenata". Isticao se svojim sjajnim intervencijama. U šest utakmica Lige šampiona ubilježio je čak 107 odbrana, u prosjeku 17,83 po utakmici, što ga je svrstalo među najbolje golmane ovog takmičenja. Da je rezultat Bosne bio vrhunski, potvrđuje i činjenica da je ovaj sportski kolektiv proglašen najboljom ekipom, a da je Halid Demirović, tadašnji trener Sarajlija, izabran za najboljeg trenera.
Aktuelni "kralj sporta" je Markica Dodig, koji je u 2007. godini osvojio dvije zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu, koje je održano u Grudama. Najboljom ekipom u prošloj godini proglašen je RK Bosna, dok je Zoran Mikeš izabran za najboljeg trenera. U prošloj godini prvi put je izabrana i najbolja sportistkinja, a titulu je ponijela Arnela Odžaković.