Bio jednom jedan Željezničar... U stvari, Željezničar je još tu, ali je od njega ostalo samo ime. Upravo je transparent sa sličnim sadržajem izvješen na južnoj tribini stadiona "Grbavica", u subotnjoj utakmici s Posušjem, ostavio najupečatljiviji dojam i trenutni odraz stanja u klubu.
Upečatljiviji i od patnje "plavih", koji su do trijumfa došli u posljednjim sekundama susreta.
Klub koji je u ligi bivše SFR Jugoslavije, na momente, bio odmah iza velike četvorke - Partizana, Crvene zvezde, Hajduka i Dinama, klub koji je osvajao šampionat Jugoslavije, klub koji je igrao polufinale Kupa UEFA, klub koji je poslije rata vodio glavnu riječ u bh. fudbalu... trenutno je u velikoj agoniji. Trenutni plasman na desetoj poziciji možda je i nerealan u odnosu na situaciju na "Grbavici". Jer, u Željezničaru se trenutno ne zna ni ko pije, ni ko plaća.
Svečana loža okružena policajcima pod "punom ratnom spremom", koji čuvaju funkcionere i raznorazne likove u njoj, navijači koji sudiju nazivaju lopovom zbog toga što "šilji" u korist njihovog tima, te antipropaganda fudbala na terenu, nisu slika i ton koji bi trebalo da krase klub tako svijetle tradicije.
U Željezničaru nešto hitno mora mijenjati. Aktuelna uprava i stručni štab očito su nesposobni "plavu mašinu" izvesti na pravi kolosijek. Već nakon šest odigranih kola u elitnom razredu našeg fudbala, "Željina" armija navijača primorana je na strepnju da li će njihov klub uspjeti sačuvati mjesto u premijerligaškom društvu.
U protekle dvije godine opstanak je osiguravan u posljednjim minutama.
Evropa odavno ne stanuje na "Grbavici"... A, samo nekoliko godina unazad Željezničar je obarao rekorde. Ostalo je samo ime!