Loše nam se piše, medalja je misaona imenica i pitanje je još koliko vremena će proći dok je neko iz BiH osvoji na nekom ozbiljnom takmičenju, slažu se nekadašnji olimpijski pobjednici, vlasnici odličja s evropskih i svjetskih prvenstava.
Ljudi koji su ostavili neizbrisiv trag i ispisali neke od najljepših stranica sportske istorije na ovim prostorima, košarkašice Razija Mujanović i Mara Lakić, te Milorad Karalić jednoglasni su u ocjeni da je stanje u bh. sportu katastrofalno. I dok u širem regionu sportisti briljiraju kako u pojedinačnim, tako i u kolektivnim sportovima, osvajaju medalje na svim značajnim takmičenjima, u BiH se tapka u mjestu i traže opravdanja u lošim uslovima i besparici.
"Novca nije bilo previše ni u naše vrijeme, ali je bilo entuzijazma i želje. Sada ljudima koji imaju entuzijazma da rade, oni drugi ne dozvoljavaju ni da priđu savezima. Sve je površno i neprofesionalno. Čak se i stvari prezentuju pogrešno pa tako oni koji na Igre odu pomoću vajld karte sebe nazivaju olimpijcima ne shvatajući da su tu gotovo slučajno. MOK je s njima zapravo samo popunio određenu kvotu. Olimpijcem se ne može nazvati neko bez rezultata. Bh. sportisti su, nažalost, samo turisti na Olimpijskim igrama, a o ukupnom, vrlo skromnom broju takmičara kojima se pritom dičimo suvišno je i govoriti", kazao je Milorad Karalić.
Legendarni rukometaš Borca, koji se sa Banjalučanima popeo na krov Evrope, a sa reprezentacijom Jugoslavije na Igrama u Minhenu postao olimpijski pobjednik, te osvojio i bronzu na Svjetskom prvenstvu, krivce za trenutno stanje vidi u strukovnim sportskim savezima.
"Makedonski klupski rukomet je u ekspanziji, Slovenci treći na SP, Hrvati su uobičajeno u vrhu, sve to dobro prate Srbija i Crna Gora, a nas nema nigdje. Nema nas jer u Savezu sjede ljudi ili pojedinac koji vedri i oblači. To su ljudi koji već godinama nikome na dozvoljavaju ni da priđe da pomogne, a na kraju dobijemo to da je Savez pred gašenjem. To su ljudi koji rade za sebe, ne za sport, i s tom garniturom medalje sa velikih takmičenja još dugo će biti samo misaona imenica za nas", kaže Karalić.
Na istom mjestu, u strukovnim sportskim savezima, ključ problema i razloge kraha bh. sporta vidi i Razija Mujanović. Uporedila je KS BiH s onim u Srbiji.
"Jedan od naših najvećih problema je što sport vode pogrešni ljudi, koji nisu sportisti i koji kroz funkciju pokušavaju da ostvare neki lični interes. Konkretno u Košarkaškom savezu Srbije su nekadašnji istaknuti košarkaši i košarkašice, a kod nas?", pita se vlasnica olimpijskog i svjetskog srebra.
Tvrdi da se sistem vrednovanja danas i nekad, odnosno kod nas i u susjedstvu drastično razlikuju. Dok se u regionu u pojedinim sportovima i drugo mjesto na velikim takmičenjima ponekad smatra neuspjehom, u bh. okvirima je i norma podvig.
"Svidjelo se to nekome ili ne, mi danas nemamo ni blizu kvalitet sportista kao nekad. Kao uspjeh danas se vrednuje medalja sa balkanskih prvenstava. Ja takvih odličja imam da im ne znam ni broj. Nama su balkanijade bile zagrijavanje, a vrednovane su isključivo medalje sa evropskih i svjetskih prvenstava i OI, koje bh. sportisti u ovako postavljenim stvarima neće osvojiti nikad", istakla je Mujanovićeva, koja je karijeru gradila igrajući i u WNBA ligi.
Svijetlu budućnost i bijeg bh. sporta sa pozicije najlošije plasiranog u regiji ne vidi ni njena nekadašnja koleginica iz reprezentacije Jugoslavije i Jedinstva Mara Lakić.
"Kompletan sistem je urušen. Ne gradimo dvorane, gubimo entuzijazam, draži nam je tuđi neuspjeh od vlastitog uspjeha. Država ne izdvaja dovoljno novca za sport, ali to nije glavni razlog što stagniramo i što su komšije i zemlje regiona daleko ispred nas", smatra Mara Lakić, srebrna olimpijka iz Seula, vicešampionka svijeta i Evrope sa reprezentacijom SFRJ, te evropska prvakinja sa Jedinstvom.
Sa područja nekadašnje SFRJ samo sportisti iz BiH nisu osvojili nijednu poslijeratnu olimpijsku medalju.
Do odličja sa 700 maraka
Mara Lakić smatra da veliku ulogu u trenutnom katastrofalnom stanju ima mentalitet, način razmišljanja, pristupa i odgoj.
"Sve je do nas. Umjesto da tražimo rješenja, mi uporno tražimo krivce u drugima za naše neuspjehe. Djeca danas imaju jedan trening dnevno, a u moje vrijeme se treniralo tri puta. Kada sam sa reprezentacijom Jugoslavije osvojila medalju na Olimpijskim igrama u Seulu, u Jedinstvu sam imala tadašnjih 700 maraka mjesečno stipendije. Nije se ni moja generacija pripremala na Azurnoj obali i spavala u vrhunskim hotelima, pa smo ipak postigli nešto. Danas mladi maštaju o milionima preko noći, a pritom neće da rade, da se odriču i da treniraju", kaže Lakićeva.