NFL sezona stigla je do svog pretposljednjeg čina.
Vikend za nama, onaj koji razdvaja šampione od fusnota u istorijskim knjigama, donio nam je dva dijametralno suprotna spektakla.
S jedne strane, imali smo arktičku bitku u podnožju Stjenovitih planina, gdje se fudbal vratio svojim korijenima- blatu, snijegu i rovovskoj borbi.
S druge strane, na sjeverozapadu Pacifika, gledali smo moderni zračni rat, šahovsku partiju dvojice najmlađih umova lige koja je prštala od ofanzivnog talenta.
AFC Championship: New England Patriots (10) - Denver Broncos (7)
Priča koja je dominirala naslovnicama u danima prije utakmice bila je situacija sa Quarterbackom Denver Broncosa. Sudbina je, kao što to često biva u NFL-u, imala okrutan smisao za humor. Bo Nix, mladi lider tima, doživio je tešku povredu zgloba u Divisional Roundi, ostavljajući tim u rukama Jarrett Stidhama.
Stidham se našao u situaciji bez presedana. Prema statističkim podacima, on je postao prvi Quarterback u istoriji lige koji je svoj prvi start u sezoni upisao tek u Conference Championship utakmici, a da prethodno nije bacio niti jedan pas u regularnom dijelu sezone. Posljednji put kada je jedan tim morao promijeniti startnog Quarterbacka između divizijske runde i finala konferencije desilo se davne 1992. godine, kada su Buffalo Billsi morali posegnuti za rezervom. Pritisak na Stidhamovim ramenima bio je titaniski. Ne samo da je morao zamijeniti lidera, već je to morao učiniti protiv tima koji ga je draftovao (Patriots), protiv trenera koji poznaje njegove slabosti, i to u utakmici koja vodi u Super Bowl.
S druge strane, Patriotsi su stigli predvođeni Drakeom Mayeom, mladićem koji je sa svoje 23 godine postao 11. Quarterback u istoriji koji startuje u finalu konferencije u toj dobi. Maye je, takođe, mogao postati najmlađi Quarterback koji je stigao do Super Bowla još od legendarnog Dana Marina. Sudar generacija, stilova i narativa bio je postavljen.
Utakmica je počela tvrdo i oprezno. Snijeg još nije počao da pada, a vidljivost je bila zadovoljavajuća. Sean Payton, trener Broncosa, i njegov defanzivni koordinator Vance Joseph, pripremili su pakleni plan za mladog Mayea.
Denverova odbrana je izašla na teren kao krdo razjarenih bikova ili, da ostanemo u elementu, divljih konja. Ono što su uradili u prvoj četvrtini ući će u anale ovosezonske statistike: prisilili su New England da "puntuje" loptu u svakom od svoja prva četiri posjeda. To je bio prvi put u cijeloj sezoni da je neki tim uspio tako potpuno neutralisati napad Patriotsa na otvaranju utakmice. Punt za puntom, igra se pretvorila u borbu za poziciju na terenu.
Patriotsi su djelovali nemoćno. Offensive line nije mogao da stvori pukotine za trčanje, a Maye nije imao vremena u pocketu. Sa druge strane, napad Denvera je davao nadu svojim navijačima. Stidham je bio enigma za odbranu Patriotsa, jer nisu imali uzorke njegove igre za analizu, nisu imali snimke. Kao takav, već u drugom napadu ih je iznenadio.Iznenada, prekinuvši monotoniju kratkih pasova i neuspješnih trčanja, Jarrett Stidham je pokazao zašto je nekada bio smatran talentom vrijednim razvoja. Na teškom trećem pokušaju (3rd & 10), dok se pocket urušavao oko njega, Stidham je lansirao loptu duboko niz teren. Pas je putovao nevjerovatnih 41 jard kroz zrak (air yards), pronalazeći Marvina Mimsa Jr-a. Mims je uhvatio loptu za dobitak od 52 jarda, što je bio najduži kompletirani pas jednog passera Broncosa ove sezone i najdublje kompletiranje u Stidhamovoj karijeri.
Dvije akcije kasnije, Stidham je, bježeći od pritiska, pronašao Courtlanda Suttona uz samu ivicu end zone. Touchdown! Denver vodi 7-0. Stadion je eksplodirao. U tom trenutku, činilo se da Stidham piše jednu od onih nemogućih sportskih bajki.
Međutim, ubrzo nakon toga, uslijedio je trenutak koji će Sean Payton vjerovatno vrtjeti u glavi do kraja života.
Nakon što su poveli, Broncosi su ponovo, jako brzo, imali loptu i vozili obećavajući napad. Stigli su duboko na teritoriju Patriotsa, ali su zaustavljeni na 14 jardi od cilja. Bilo je 4th & 1. Rezultat 7-0 za Denver.
Sean Payton, poznat po svojoj agresivnosti i ofanzivnom umu, donio je odluku da ne šutira Field Goal. Umjesto sigurnih 3 poena koji bi donijeli vodstvo od 10-0 (dva posjeda razlike), odlučio je da ide na sve ili ništa.
Ovo moramo istaći kao jednu od lošijih trenerskih odluka ove sezone, a evo i zašto:
Ovo je bilo finale konferencije u najavljenim teškim vremenskim uslovima. Ovo nije bila utakmica u kojoj se očekivalo 30+ poena. Vodstvo od 10-0 u meču gdje protivnik (Patriots) nije pokazao apsolutno ništa u napadu do tog trenutka, bilo bi ogromno, psihološki gotovo nedostižno. Pored toga, Payton na terenu nije imao Drewa Breesa iz najboljih dana, pa čak ni Bo Nixa. Imao je rezervnog Quarterbacka koji nije startovao cijelu godinu. Staviti teret konverzije u "gustoj" situaciji na njegova leđa, protiv elitne odbrane koju vodi Mike Vrabel, bio je nepotreban rizik.
Iako moderna analitika često sugeriše agresivnost, stari fudbalski postulat kaže: "Uzmi poene kad ti se nude, posebno na gostovanju ili u finalu." Ta tri poena, kojih se Payton odrekao, na kraju su bila tačna razlika kojom su Broncosi izgubili utakmicu (10-7).
Napad Denvera nije uspio. Zid Patriotsa je izdržao. Mike McGlinchey, ofanzivni tekli Broncosa, kasnije je dao vrlo tupu izjavu: "Trener zove akcije, ja ih izvršavam", što se može čitati između redova kao tiho neslaganje. Payton je kockao i izgubio, a ceh je bio preskup.
Kazna za propuštenu priliku stigla je brzo i brutalno. Odbrana Patriotsa, napunjena samopouzdanjem nakon zaustavljanja na 4. Downu, počela je vršiti strahovit pritisak. Jarrett Stidham, do tada solidan, pravi kardinalnu grešku gubi loptu (fumble) duboko u svojoj teritoriji. Ovdje je bitno napomenuti da je ovdje ekipa Patriotsa moguće oštećena za Touchdown, ali su oni to odmah u nastavku ispravili.
Patriotsi su namirisali krv. Drake Maye, shvativši da zračni napad ne funkcioniše u ovim uslovima, preuzima odgovornost. U seriji poteza koji su podsjetili na najbolje dane franšize, ali sa modernim atletskim zaokretom, Maye je donio izjednačenje. Postigao je Touchdown trčanjem sa 6 jardi, poravnavši rezultat na 7-7.
Ovdje dolazimo do fascinantnog statističkog podatka koji simbolizuje smjenu generacija. Ovim nastupom, Drake Maye je prestigao Toma Bradyja po broju rushing jardi u playoffu u istoriji Patriotsa. Dok je najvećem svih vremena (GOAT) trebalo 41 playoff utakmica da sakupi 133 jarda trčanjem, mladi Maye je taj rekord srušio već u svojoj trećoj utakmici, stigavši do 141 jarda! Simbolika je jasna: Patriotsi su pronašli novog lidera, drugačijeg profila, ali sa istim pobjedničkim mentalitetom.
Drugo poluvrijeme bilo je čista borba za preživljavanje. Snijeg je počeo da pada na pauzi i na početku treće četvrtine je padao sve jače, prekrivajući linije na terenu. Vidljivost je bila minimalna. Patriotsi su otvorili treću četvrtinu maratonskim drajvom od 16 akcija. Ia ko nisu uspjeli doći do end zone, kicker Andy Borregales uspio je pogoditi Field Goal sa 23 jarda kroz mećavu. Patriotsi vode 10-7.
Ispostaviće se da je to bio konačan rezultat, ali drama tu nije stala.
Denver je pokušavao sve. Stidham se borio, ali uslovi i odbrana New Englanda bili su neumoljivi. Ključni trenutak nade za Denver desio se kada su došli u poziciju za Field Goal sa 46 jardi koji bi izjednačio utakmicu. Međutim, Leonard Taylor, momak koji je veći dio sezone proveo u practice squadu Patriotsa, probio je liniju i blokirao šut! Snijegom prekrivena lopta se odbila bezopasno u stranu, odnoseći sa sobom nade navijača u Denveru.
Završni udarac zadao je Christian Gonzalez. Mladi defanzivac presjekao je Stidhamov pas (Interception) neposredno prije Two-minute warninga. Bio je to kraj. Drake Maye je sa par trčanja potrošio sat i slavlje gostiju je moglo početi.
Pobjeda od 10-7 možda nije bila estetski ugodna, ali je bila istorijski monumentalna.
New England ide u svoj 12. Super Bowl, što je apsolutni rekord NFL istorije. Dinastija nije mrtva; ona je samo evoluirala.
Mike Vrabel, nasljednik Billa Belichicka, upisao se u istoriju na poseban način. Izjednačio se sa Georgeom Seifertom po broju pobjeda za glavnog trenera u prvoj sezoni sa timom (uključujući playoff). Još impresivnije, Vrabel je postao prva osoba u istoriji koja je startovala u pobjedi u finalu konferencije kao igrač i pobijedila u istoj fazi kao glavni trener za istu franšizu. Krug je zatvoren.
Odbrana Patriotsa zaslužuje poseban naklon. Postali su tek drugi tim u istoriji (prvi su bili legendarni Baltimore Ravens iz 2000. godine) koji je stigao do Super Bowla nakon što je odigrao tri playoff utakmice i dozvolio ukupno 26 ili manje poena. To je podatak koji ledi krv u žilama protivnicima.
Stefon Diggs, iako limitiran na 5 hvatanja za 17 jardi u ovoj utakmici, postao je 9. igrač u istoriji sa 80 postseason hvatanja u 11 sezona ili manje.
Patriotsi su dokazali da su majstori adaptacije. U eri ofanzivnog fudbala, oni su nas podsjetili da odbrana i dalje osvaja titule.
NFC Championship: Seattle Seahawks (31) - Los Angeles Rams (27)
Ako je meč u Denveru bio film o preživljavanju, duel u Seattleu bio je visokobudžetni akcioni triler. NFC finale donijelo nam je sudar divizijskih rivala, treći put ove sezone, "majstoricu" za odlazak u Super Bowl.
Ovo je bio duel dva najmlađa trenera u ligi, dva uma koja redefinišu moderni fudbal. S jedne strane Sean McVay, već prekaljeni veteran u tijelu mladića, a s druge Mike MacDonald, defanzivni guru koji je preporodio Seahawkse.
Pobjedom u ovom meču, Macdonald se izjednačio upravo sa McVayovim rekordom iz 2021. godine po broju pobjeda u jednoj sezoni za trenera mlađeg od 40 godina (16 pobjeda, uključujući playoff). Takođe, postao je 4. najmlađi glavni trener koji je ikada odveo tim u Super Bowl.
Ali centralna figura priče bio je Sam Darnold. Čovjek kojeg su zvali "promašajem", koji je vidio "duhove" u New Yorku, koji je lutao ligom tražeći dom, konačno je pronašao svoje mjesto pod suncem (ili kišom) Seattlea. Darnold je ovom pobjedom ostvario nevjerovatan podvig: postao je prvi Quarterback u istoriji NFL-a koji je pobijedio u najmanje 30 utakmica u rasponu od dvije sezone sa više različitih timova (računajući playoff). Pridružio se elitnom društvu Quarterbackova sa 30+ pobjeda u dvije sezone, listi na kojoj su imena poput Terryja Bradshawa, Troya Aikmana, Bretta Favrea, Peytona Manninga, Russella Wilsona, Toma Bradyja i Patricka Mahomesa. Od "busta" do elitnog društva - put kakav samo sport može režirati.
Od prvog zvižduka sudije, bilo je jasno da Seattle ima plan, a taj plan se zvao Jaxon Smith-Njigba (JSN). Mladi hvatač Seahawksa odigrao je poluvrijeme iz snova. Ramsi nisu imali rješenje za njegovu brzinu i precizne rute.
Već u prvom poluvremenu, JSN je postao prvi igrač od Chrisa Hogana (2016.) koji je zabilježio preko 100 jardi hvatanjem i receiving Touchdown u prvoj polovini finala konferencije. Njegova dominacija bila je apsolutna. Završio je poluvrijeme sa statistikom koja oduzima dah, a usput je oborio i jedan veliki rekord: pretekao je Justina Jeffersona za najviše jardi hvatanjem IKADA za igrača u dobi od 23 godine ili manje (uključujući playoff).
Darnold je dirigovao napadom hirurškom preciznošću, a Seattle je na odmor otišao sa prednošću od 17-13. Ramsi su bili u konopcima, ali Matthew Stafford nije čovjek koji se lako predaje.
Drugo poluvrijeme počelo je šokom za goste. Special teams jedinica Ramsa napravila je katastrofalnu grešku - muffed punt (ispuštena lopta pri vraćanju punta) poklonio je loptu Seahawksima duboko u teritoriji Los Angelesa. Sam Darnold nije časio časa. Odmah je bacio pas Jakeu Bobu za Touchdown. Prednost raste, stadion gori.
Međutim, Matthew Stafford je tada pokazao svoju veličinu. Iako je njegov tim gubio, Stafford je igrao herojski. Povezao je ekspresni drajv od 75 jardi u samo četiri akcije, krunisavši ga pasom za Davantea Adamsa. Adams je tim hvatanjem došao na drugo mjesto po broju Touchdown hvatanja u istoriji postseasona među aktivnim igračima, potvrđujući svoj status legende.
Ali onda, trenutak koji je Seattle čekao. Cooper Kupp, nekadašnja ikona Ramsa, čovjek koji im je donio Super Bowl titulu, sada u dresu ljutog rivala. Na 3rd & 3, Darnold pronalazi Kuppa, koji se probija u end zonu. Touchdown protiv bivšeg tima! Emocije su bile vidljive, a ironija sudbine opipljiva. Seattle ponovo bježi na +11 (31-20).
Kuppovim hvatanjima pridružio se i Puka Nacua na drugoj strani. Mladi hvatač Ramsa, uprkos porazu, ušao je u istoriju pridruživši se upravo Cooperu Kuppu (iz 2021.) kao jedini igrači koji su zabilježili 2,000+ jardi hvatanjem u jednoj sezoni (uključujući playoff). Kakva simbolika, učitelj i učenik, sada na suprotnim stranama, dijele istorijske knjige.
Ramsi su se borili do posljednjeg daha. Stafford je bacao, pogađao, gurao svoj tim naprijed. Utakmicu je završio sa preko 300 jardi pasom, čime se izjednačio sa Drew Breesom i Aaronom Rodgersom na trećem mjestu svih vremena po broju playoff utakmica sa 300+ jardi (ukupno 8). Takođe, postao je tek treći igrač u istoriji (uz Bradyja i Manninga) sa više sezona od 50+ Touchdown pasova (uključujući playoff).
Nacua je postigao kasni Touchdown za 31-27, unijevši neizvjesnost u posljednje minute. Ramsi su imali loptu za pobjedu. Stafford je tražio još jedno čudo. Ali odbrana Mikea Macdonalda, ta ista odbrana koja je terorisala ligu cijele sezone, bila je spremna.
Na odlučujućem 4. Downu, defanzivni šum Seahawksa zbunio je liniju Ramsa. Pritisak je stigao, pas je bio neprecizan i to je bio kraj. Turnover on downs. Sam Darnold je izašao na teren, kleknuo, i slavlje na Lumen Fieldu moglo je da počne.
Pogled ka Super Bowlu LX
Scena za veliki finale u Santa Clari je postavljena, a priča ne može biti bolja. Super Bowl LX (8. februar) donosi nam sudar dva svijeta. S jedne strane, New England Patriots, predvođeni defanzivnim genijem Vrabelom i mladim Drakeom Mayeom, traže svoj sedmi prsten i potvrdu da je "Patriot Way" jači od bilo kojeg pojedinca. S druge strane, Seattle Seahawks, eksplozivna mašina Mikea Macdonalda sa Samom Darnoldom koji igra sezonu života, žele ponoviti slavu iz 2013. godine.
Mogu li Patriotsi ugušiti i Darnolda kao što su Stidhama? Može li JSN probiti bedem New Englanda? Odgovore ćemo dobiti za dvije sedmice u spektaklu koji se ne propušta.