Na listi najboljih klubova Instituta za fudbalsku istoriju i statistiku (IFFHS) za period od 1. oktobra 2007. do 29. septembra 2008. među 350 klubova nema nijednog predstavnika Bosne i Hercegovine.
Ovo je podatak nad kojim bi se trebali zamisliti svi koji se nešto pitaju u bh. fudbalu, kao i oni kojima su puna usta hvale našeg "nogoloptanja".
Zašto, osim ponekog bljeska reprezentacije, nijedan klub iz naše zemlje ne može proći dalje od 1. kola kvalifikacija i bar jednom osvjetlati obraz bh. fudbala? Možda zato što nam je liga koja iz ko zna kojeg razloga nosi prestižno ime Premijer sve samo ne regularna i promoviše antifudbal i u kojoj se može vidjeti sve ono što nema veze s ovom igrom i sportom, uopšte počev od ponašanja igrača na terenu i van njega, sudija i službenih lica te trenera i uprava, koji sve rade po "o-ruk" sistemu.
Nije sad da očekujemo da budemo među prvih 100, ali jedno klupsko ime iz BiH među 350 moralo bi se naći.
Uz dužno poštovanje, ali zar se pored kluba koji dolazi iz Iraka (Al Quwa Al Jawiya Baghdad, 314. mjesto), zemlje koja je još u ratnom stanju i u kojoj svaki dan ginu ljudi, nije moglo naći ime nijednog našeg kluba? To dovoljno govori koliko su jaki.
Podatak da Srbija među 350 ekipa ima četiri predstavnika, Hrvatska tri, Slovenija dva, a čak i Makedonija ima jednog, pokazuje gdje smo i šta smo. Naše stanje i trenutni položaj i ugled u svijetu što se tiče fudbala, ali i cjelokupnog sporta, može se najbolje opisati onom narodnom: "posljednja rupa na svirali".