U većini evropskih zemalja u toku su završnice košarkaških prvenstava. Ništa čudno ni iznenađujuće, izuzev činjenice da su u glavnim ulogama bosanskohercegovački košarkaši.
Damir Mršić je prva zvijezda `Fenera`, kojem je potrebna još jedna pobjeda do naslova prvaka Turske, Elvir Ovčina nezaustavljiv je u Belgiji, Jasminu Hukiću smiješi se trofej u Poljskoj. U Ukrajini su, pak, finale obilježili Kenan Bajramović i Haris Mujezinović, dok se u Grčkoj, u međusobnom duelu Arisa i Olimpijakosa Terel Kestl i Henri Domerkant utrkuju koji će biti uspješniji u svakom narednom susretu...
Svakom bh. patrioti imponuju pomenuti navodi i brojke. Njihovi koševi, asistencije, skokovi... temelj su naše `A` reprezentacije i rejtinga košarke Bosne i Hercegovine u Evropi. Međutim, postoji nešto što se zove `otkaz selektoru` i na tu stavku treba ozbiljno računati. Živimo u doba kada je novac osnovna zvijezda vodilja, a igranje za državni tim svelo se na tzv. kako kad nastupanje, uveliko u zavisnosti od klupskog angažmana.
Naravno da ni naša košarkaška reprezentacija nije pošteđena ovih `viteških`, globalnih `sportskih interesa`. Jedno davno prošlo vrijeme nosilo je notu patriotizma, ponosa, inata i zaklinjanja u grb i zastavu BiH. S obzirom da nas u avgustu očekuje nastup u baražu za odlazak na septembarski `Eurobasket` u Španiji, upravo će odziv kandidata skrojiti tim i mogući epilog dodatnih kvalifikacija.
Ukoliko se reprezentativci odazovu selektoru Nenadu Markoviću, problema ne bi smjelo biti. U suprotnom, slavićemo samo pojedinačne potpise ugovora za slavne španske, grčke i turkse ekipe, dok ćemo od reprezentacije imati samo svijetlu prošlost.