Sada već bivši selektor "orlova" Radomir Antić teško je progutao gorku pilulu koju mu je servirao Fudbalski savez Srbije.
Otkaz koji je dobio nakon dvije godine mukotrpnog rada u reprezentaciji još ga drži u stanju šoka, a kako kaže sjajni stručnjak za "Nezavisne novine", moraće da prođe još mnogo vremena kako bi duševne rane potpuno zacijelile, ako je to uopšte moguće...
"Nikada mi nije bilo teže za 43 godine, koliko sam u fudbalu. Ovo što sam preživeo i još preživljavam ubilo bi slona, a ne Radomira. Teško mi je, ne toliko zbog toga što sam morao da napustim klupu Srbije već zbog načina na koji sam morao da odem. Taj bol je nepodnošljiv, ali neće me slomiti", drhtavim glasom priča Radomir Antić, trener čija karijera govori više od riječi.
NN: Stiče se utisak da Vas je otkaz pogodio, ali ne i iznenadio?
ANTIĆ: Ma, sve se manje-više znalo još nakon Svetskog prvenstva u Južnoj Africi. Radili su mi iza leđa i čekali samo pogodan trenutak da me smene. Istina je da sam očekivao ovakav rasplet, ali ipak sam ostao šokiran i povređen. Mislio sam da će razum prevladati, da lični ego predsednika FS Srbije Tomislava Karadžića nije iznad svih u Savezu, ali sada je jasno da sam bio u zabludi.
NN: Sporna je bila i visina Vaše plate?
ANTIĆ: Koliko se sećam, ugovor do 2012. godine smo potpisali na obostrano zadovoljstvo i ne znam u čemu je problem. U stvari, znam. Pojedince je više zanimao moj ugovor nego rezultati reprezentacije.
NN: Željeli ste i neke promjene u Savezu, koje, očigledno, nekome nisu odgovarale?
ANTIĆ: Da, hteo sam da idemo u korak s vremenom, da osvežimo kadrove novim, stručnim ljudima, a sve u cilju napretka srpskog fudbala. To je, izgleda, bio moj najveći greh.
NN: Imali ste, ali i dalje imate veliku podršku naroda?
ANTIĆ: Mnogo mi to znači. Zna narod ko je ko, ko priča istinu, a ko bajke.
NN: Dvije godine ste sjedili na klupi "orlova". Šta ostavljate svom nasljedniku Vladimiru Petroviću?
ANTIĆ: Prije svega, sjajne igrače i ljude, i ovom prilikom svakom od njih zahvaljujem na saradnji. Bili smo kao jedna porodica i znam da su i oni ponosni na sve što smo zajedno uradili. Ostavljam i reprezentaciju koja je sa 37. skočila na 15. mesto svetske rang-liste, ekipu čija je kultura igre sada na zavidnom nivou... Takođe, vratili smo veru u reprezentaciju Srbije i to je naša najveća pobeda. Tražio sam od igrača, pre svega, da način ponašanja bude u skladu sa onim što predstavljamo. Razvio sam kod njih patriotizam, jer moraju uvek da znaju da iza njih stoji čitava nacija. A, narod je, očigledno, prepoznao u fudbalerima želju da igraju za svoj narod. Ponoviću još jednom svoja osnovna načela - problem nikad ne rešavam suzama, ne ostavljam ni najmanje mesto za improvizaciju i tvrdim da smo gradili lepu budućnost.
Osmijeh najjače oružje
NN: Uvijek ste bili optimista. Da li su Vas posljednja dešavanja natjerala da drugačije razmišljate?
ANTIĆ: Nikako. Osmeh je bio i ostao moje najjače oružje.
Ovo nije "zbogom", nego "do viđenja"
NN: Priča se da ostajete u Srbiji. Konkretno, spominje se klupa Crvene zvezde?
ANTIĆ: Ne mogu i neću sada da pričam o takvim stvarima. Reći ću samo da ovo nije moje "zbogom", nego "do viđenja" srpskom fudbalu.
Ponude sa svih strana
NN: Sigurno imate poneku inostranu ponudu?
ANTIĆ: Imam, naravno. Zovu me sa svih strana, ali o tom-potom. Prvo ću malo da se odmorim od svega, pa da odlučim šta i kako dalje.
Brojke
6 španskih klubova vodio je Radomir Antić u trenerskoj karijeri: Saragosu, Ovijedo, Real Madrid, Atletiko Madrid, Barselonu i Seltu.