Sarajevo je vjerovatno jedini grad na svijetu koji je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara, a danas u njemu gotovo da zimski sportovi ne postoje ili, blago rečeno, postoje samo na papiru.
Bob ili ski-skokovi još dugo će biti sportovi koje ćemo gledati samo na TV ekranima, ali to bi se i moglo razumjeti s obzirom na to da su skakaonice na Igmanu i bob staza na Trebeviću razrušeni. No, neshvatljivo je da su u bh. prijestolnici skijanje i klizanje rezervisani isključivo za rekreativce i to samo one nešto dubljeg džepa, jer mnogi nisu u stanju podnijeti ni troškove jednodnevnog odlaska na obližnje planine. Krivaca za ovaj problem, odnosno hroničnu bolest pod nazivom nerazumijevanje za sport ima na više adresa. Vladajuće gradske strukture često su prve na udaru kritika, ali s tim bi se sigurno trebali pozabaviti i na višim instancama vlasti. Nedopustivo je da zemlja sa bezbroj skijališta nema kvalitetnog predstavnika na Olimpijskim igrama i još pritom "uvozi" skijašice poput Mojce Rataj, koja ne vozi spust, već samo "sporije" discipline. Nedopustivo je da hokejaši zemlje u kojoj su održane Olimpijske igre odustanu od nastupa u kvalifikacijama za SP, samo zato što nemaju adekvatne uslove za rad, odnosno uglavnom su bez leda. Nešto se konačno mora pokrenuti sa mrtve tačke.
Gradske, kantonalne, entitetske i državne institucije konačno moraju pružiti konkretniju podršku strukovnim savezima zimskih sportova. Dosta je pustih obećanja, kao što je ono o gradnji male ledene dvorane u "Zetri". Vrijeme je da se počne s realizacijom tog projekta, a nadamo se da ledena dvorana neće doživjeti sudbinu Olimpijskog bazena na Otoci, koji prema trenutnim informacijama posjetiocima osim vode u bazenu može da ponudi i "uživanje" u kapljicama koje kapaju sa krovne konstrukcije.