Virtuoz igre na 64 polja Mihail Talj rušio je protivnike jednakom lakoćom kao što je praznio čaše i opušcima punio pepeljare.
Hedonista izvanredne memorije igrao je izvan svih šablona uvijek iznova šokirajući šahovske stručnjake i publiku. Navodeći njegovu izvanrednu memoriju većina njih koji su o tome pisali navodi događaj iz Ciriha 1959. godine.
Talj je igrao simultanku na 38 ploča i nakon završene seanse – stanoviti Majer počeo je Talju "dokazivati" kako je u 17. potezu mogao "igrati jače". Talj mu je brzo dokazao da nije u pravu, izdiktirao mu je napamet što je sve bilo na ploči, i na Majerov upit, pamti li njihovu partiju, Talj je u svom stilu odgovorio – ne samo nju, nego poteze svih 38 partija!
Pala je oklada i Talj je ispisao poteze svih 38 partija, objavio je svojevremeno list "Dnevno".
Kolosalna memorija bila je tek jedna od odlika njegove šahovske genijalnosti. Naučio je čitati u trećoj godini i brzo je počeo ljutiti učitelje i profesore jer ništa nije pisao u školi na predavanjima –-zadatke je lakoćom napamet rješavao. Britak um donio mu je titulu šahovskog prvaka SSSR-a sa svega 20 godina, kao najmlađi ikada.
Jednom prilikom studenti na prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu pitali su ga koliko je 5.354 puta 3.653... "!19.558.162", odgovorio je za svega nekoliko sekundi.
Studenti su ga podigli na ruke i odnijeli prema hotelu Metropol. Osim inteligencije i memorije krasila ga je i nevjerovatna upornost. Talj je rođen je s deformacijom desne šake. Na njoj je imao samo tri prsta što mu nije smetalo da izvrsno svira klavir. Govorio je i pisao na sedam jezika. Njegov prirodni talenat omogućio mu je da preotme titulu Mihailu Botviniku i 1960. postane osmi svjetski šahovski šampion, sa svega 24 godine. Jedan je od rijetkih koji su dobili titulu velemajstora, a da prije toga nisu bili proglašeni međunarodnim majstorom. Imao je i smisla za humor. U legendu je ušla Taljeva izjava nakon što je Bobi Fišer svojevremeno rekao kako svakoj šahistici može dati konja fore – "Bobi je Bobi ali konj je konj!"
Postao je 8. prvak svijeta 1960. pobjedom u meču protiv Botvinika, da bi sljedeće 1961. u revanšu protiv Botvinika izgubio titulu prvaka svijeta, no ništa više nije moglo potamniti najsjajniju zvijezdu na šahovskom nebu jer – u šahu postoji vrijeme prije i nakon Talja. Prije i nakon Fišera.
Žrtva kraljice protiv bugarskog velemajstora Milka Bobocova na Olimpijadi u Varni 1962. bezbroj puta obišla je šahovski svijet, i u momentu eksplozije Taljeve genijalnosti i žrtve kraljice, prisutni velemajstori različito su komentarisali sljedeće poteze Bobocova i nadahnutog Talja – od Taljevog previda do nekorektne žrtve. A genijalni Mihail Nehemjevič Talj lijepo je rekao – postoje korektne šahovske žrtve i one moje…
Partija je završila briljantnom Taljevom pobjedom, baš kao i u žrtvenom vatrometu protiv protiv Smislova na Bledu 1959. Talj je igrao protiv svih šahovskih rezona i kanona, uvijek je i u svakom potezu težio dinamici i zapletima, najčešće žrtvenim, kojima je bez daha i vazduha ostavljao svoje protivnike na šahovskoj ploči i zadivljene gledaoce. Bio je najomiljeniji velemajstor svoga vremena. Duhovit, iskričav, druželjubiv, pristalica života "punim plućima", šahovska legenda čiji je život obilježilo bezbroj zgoda i događaja, briljantnih pobjeda kao najboljih dokaza pobjeda duha nad materijom u šahovskim vratolomijama, čije bi i polovično zapisivanje tražilo makar 1.000 stranica…
Vjerovao je da Talj hipnotiše protivnike
Američki velemajstor Benke jednom prilikom je na partiju s Taljem došao s tamnim naočarama jer je vjerovao u Taljeve parapsihološke moći, govorio je da hipnotiše protivnike svojim ogromnim i prodornim crnim očima i pogledom, i donekle je bio u pravu: neodoljiva je bila Taljeva hipnoza i magija na šahovskoj ploči.
Talj je odmalena imao zdravstvenih problema, bio je krhke građe i nikada nije vodio računa o zdravlju. Volio je alkohol i cigarete te je zbog toga često boravio po bolnicama gdje je postao ovisan od morfijuma.
Bez obzira na krhko zdravlje odigrao je više od 3.000 turnirskih partija, nerijetko bježeći iz ruku ljekara kako bi stigao na takmičenje.
Na posljednji turnir stigao je baš iz bolnice. Kada su ga organizatori ugledali bili su šokirani jer su mislili da gledaju u mrtvog čovjeka.
Njegove riječi su bile: "Hvala vam što ste me prepoznali."
Preminuo je tri sata po završetku turnira. Mihail Nehemjevič Talj (izvorno Mihails Tals) "Gusar iz Rige", "Čarobnjak iz Rige" "šahovski Mozart" ili jednostavno - Miša umro je 1992. u 56. godini života.