Njih sigurno niko neće pamtiti po nekom velikom rezultatu. Neki će, čak, reći da su ludi, ali oni su se prepustili pravoj avanturi i oprobali svoje granice.
Skijaš iz Gane Kvomi Nkruma Ačempong, poznatiji i kao Snježni Leopard, na dobrom je putu da postane pravi hit u Vankuveru nakon što će ovog mjeseca postati prvi skijaš u istoriji svoje zemlje koji se pojavio na ZOI.
"Iz znatiželje sam počeo malo da skijam i svidjelo mi se", kaže Ačempong.
Snježni leopard ima samo jednu želju u Vankuveru: "Doći do cilja. To je za mene ravno pobjedi".
Ulazak u cilj bio je jedina misija i Erika Musambanija, plivača iz Ekvatorijalne Gvineje, koji je nastupio na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine. U trci na 100 metara slobodnim stilom jedva je stigao do cilja.
"Posljednjih 15 metara bilo je najteže. Mislio sam da ću se ugušiti", rekao je Erik, koji je dobio nadimak Jegulja.
Njegova bitka s hvatanjem daha u bazenu inspirisala je "Spido", proizvođača plivačke opreme, čiji je Musambani postao maneken. U britanskom "Timesu" prozvali su ga herojem, uz bok Džoniju Vajsmileru i Džesiju Ovensu. Status heroja Zimskih olimpijskih igara u Kalgariju 1988. godine stekli su predstavnici još jedne tropske zemlje u zimskom sportu - Jamajke. Nakon što su se, nekoliko metara prije cilja, prevrnuli, izašli su iz boba i ušli u cilj noseći ga. Pet godina kasnije po ovoj avanturi snimljen je i film "Ledena staza". Reprezentacija Jamajke i pored velikih napora nije uspjela da obezbijedi plasman na ZOI u Vankuveru. Organizatori Igara juče su saopštili imena učesnika takmičenja u bobu, a na toj listi nema reprezentacije Jamajke.
Ni Piter Bakli nije stekao slavu dobrim rezultatima. Riječ je o bokseru koji je čak 256 puta nokautiran. Nakon što se povukao, često je gostovao u TV emisijama, o njemu je pisalo mnogo kolumnista, a glumio je i u nekoliko televizijskih serija. I igrač bilijara Bil Verbenjuk imao je čudan recept za slavu. Prije svakog svog meča pio je, kako je rekao, između šest i osam flaša piva. Rezultat? Po njemu ga neće pamtiti. Kenijac Filip Boit nije imao nikakvo skijaško iskustvo. U februaru 1996. u Finskoj je počeo da trenira nordijsko trčanje, a cilj su mu bile Olimpijske igre u Naganu, dvije godine poslije. U trci na 10 kilometara Boit je završio posljednji, 92. Proglašenje pobjednika i dodjela medalja bili su odgođeni, jer je pobjednik Bjorn Dehli u ciljnoj ravnini čekao Boita da ga zagrli. U znak zahvalnosti Boit je sina nazvao Bjorn Dehli. Nakon Olimpijskih igara Kenijac je postao zvijezda, a "Nike" ga je angažovao u svojim reklamama.
"Bilo me strah jer sam za svaki skok mislio da mi može biti posljednji", rekao je Edi Edvards, zvani Orao, nakon završetka karijere.
Kao prvi Britanac u skijaškim skokovima Edi se pojavio na ZOI u Kalgariju 1988. i bio ubjedljivo posljednji. Imao je 82 kilograma, a najteži takmičar, osim njega, imao je 72. Čelni ljudi saveza smatrali su da sramoti tu disciplinu. Nakon karijere Edi je pristojno živio od reklama, bio je maskota avio-kompanije "Eagle Airlines" i čest gost u mnogim zabavnim emisijama.