Francuski biciklista Robert Maršan odvezao je 100 kilometara na pisti za četiri časa, 17 minuta i 27 sekundi i to možda i ne bi bila toliko zanimljiva vijest da nije u pitanju stogodišnjak.
Na velodromu u Lionu postavio je svjetski rekord za svoju starosnu grupu, vozeći u prosjeku brzinom od oko 23 kilometara na čas.
"Vozio sam malo bolje nego što sam se nadao. Doduše, malo sam se mučio u posljednjim kilometrima, ali izdržao sam", kazao je odmah nakon obaranja rekorda simpatični djedica.
Marašan nakon ovog poduhvata nije djelovao nimalo uzbuđeno.
"Kako se osjećam? Kao da imam 100 godina. Ja sam sasvim običan dečko. Vozim bicikl ukupno 52 godine, tako da ovo nije nikakva novost", bez euforije je prokomentarisao Maršan, koji će idućeg mjeseca napuniti 101 godinu.
Biciklizmom se počeo baviti 1925. godine kao četrnaestogodišnjak, ali nakon što se odselio u Kanadu, pa potom i Venecuelu, svoju veliku ljubav je stavio u drugi plan.
U životu je bio, između ostalog, vatrogasac, vinar i vrtlar, a zanimljivo je da je penzionisan tek u 89. godini.
U međuvremenu se 1978. vratio biciklizmu, kada je imao 67 godina. Još do prije 10-15 godina vozio je u komadu dionice duge i do 600 kilometara, ali je posljednjih godina ipak smanjio "apetit".
Nikada nisam pretjerivao u hrani, piću, a ni sa ženama, kaže Francuz
"Neki ljudi kad napune 80 godina počinju se kartati i uopšte se ne kreću. Ali, ne i ja. Nikad nisam mogao mirovati", zaključio je neuništivi Francuz.
Kaže da još ne misli da okači "bicikl o klin".
"Namjeravam da oborim rekord i u kategoriji za bicikliste starije od 100 godina", kazao je Maršan, zbog kojeg je ova kategorija (+100) i uvedena.
Sve je interesovalo u čemu je tajna njegove dugovječnosti.
"Cijeli svoj život ja sam se držao parole: 'Upotrijebi, ali ne zloupotrijebi.' Nikada nisam pretjerivao u hrani, a pio sam jedino kad su neke svečanosti bile u pitanju. Isto tako, nisam pretjerivao ni sa ženama", kazao je ovaj vitalni stogodišnjak izazvavši opšti smijeh svih prisutnih.
Predsjednik biciklističkog kluba čiji je Maršan član, prije nego što je prasnuo u smijeh kazao je da je "Robert primjer humanosti i čovjeka koji ljudskom rodu uliva nadu".