Južnoafrikanac Oskar Pistorijus (25) prije nekoliko dana nastupio je na Svjetskom prvenstvu u atletici i tu ne bi bilo ništa čudno da nije riječ o momku kojem su obje noge amputirane u koljenu čime se upisao u istoriju svjetskog sporta.
Bila je to velika nagrada za još veći trud čovjeka pred kojeg je tek što se rodio stavljen veliki ispit. Rodio se bez fibula (jedna od dvije ispotkoljenične kosti) na obje noge i sa velikim deformitetima stopala (samo po dva prsta), pa su mu uoči prvog rođendana obje amuputirane ispod koljena.
Od tada mali Oskar nosi proteze i pogledajte gdje je dogurao, do smotre najbržih ljudi na svjetu.
Prije nekoliko dana u Daeguu, gdje se održava SP, dogurao je do polufinala trke na 400 metara čime je oduševio sve širom svijeta i pokazao da neke stvari, iako se tako čine, nisu nemoguće.
Ipak, bez obzira koliko pozitivan bio Pistorijusev nastup na SP, činjenica je da je ovo opasan presedan u "kraljici sportova", koji, nažalost, može imati loše i efekte na ovaj sport, ali i ostale jer će biti teško povući granicu u vezi s tim koja su pomagala dozvoljena ili ne. Šta će se desiti ako razvojem tehnologije sportisti invalidi postanu brži, jaži i bolji od sportista bez fizičkih nedostataka.
Sena ili Šumaher dilema je poput one Pele ili Maradona
Ipak, bilo kako bilo, Pistorijus će se svakako naći u analima sporta, a nije on jedini koji je na neki način srušio granice u sportu.
U sportskim almanasima ćete svakako naći i ime Džesija Ovensa. Kada su nacisti pokušali da Olimpijske igre u Berlinu 1936. pretovore u promociju svoje ideologije, tamnoputi američki atletičar ima je žestoko "natrljao nos".
Ovens je u Berlinu uspio da osvoji zlatne medalje na 100, 200 i 4x100 metara i skoku u dalj, što je do danas ponovio samo njegov zemljak Karl Luis u Los Anđelesu 48 godina kasnije. Uspjeh sjajnog Amerikanca potpuno je "izludio" Adolfa Hitlera, čije je nezadovoljstvo zbog Ovensovih podviga zabilježeno i kamerom. Njemački firer nije želio da čestita uspjeh Ovensu koji je svojim pobjedama nad njemačkim protivnicima na najbolji način demistifikovao njegovu teoriju o rasnoj inferiornosti crnaca i nadmoći arijevaca.
Za legendarnog američkog boksera Muhameda Alija svi kažu da je najveći sportista 20. vijeka. Trostruki svjetski šampion koji je rođen kao Kasijus Klej u svojoj bogatoj (u svakom smislu) karijeri prevazišao okvire sporta. Borben i nesutrašiv je bio u ringu, ali i u životu, pa je digao glas protiv rasizma i ugnjetavanja crnaca u SAD, a nije se libio ni da uđe u klinč sa Vladom SAD. Odbio je da se regrutuje jer je bio protiv rata u Vijetnamu, pa je osuđen i oduzete su mu titule. Za njega kažu da je i prva istinska medijska zvijezda 20. vijeka jer pored toga što je znao da koristi šake, bio je vješt i u verbalnom smislu i pravi pjesnik i govornik koji je rođen da privuče pažnju na sebe.
Iako je po okončanju bokserske karijere obolio od Parkinsonove bolesti ostao je aktivan u humanitarnim akcijama, a čak je 1990. otputovao u Irak gdje je nagovorio Sadama Huseina da oslobodi 15 talaca.
Kasnije je od tadašnjeg predsjednika SAD Džordža Buša odlikovan najvećim mogućim civilnim priznanjem u Americi, a Ali je ostao dostojanstven i veliki, iako više od dvije decenije boluje od neizlječive i teške bolesti. To ga nije omelo da vidno narušenog zdravlja zapali olimpijski plamen u Atlanti 1996.
U istoriji košarke možda je bilo i boljih, ali ime "letećeg visočanstva" Majkla Džordana ostaće upisano. Jedan od najvećih majstora igre pod obručevima tokom 15 sezona u NBA, najjačoj ligi svijeta, imao je prosjek od 30,2 poena što mu je donijelo šest šampionskih prstenova i definitivan ulazak u košarkaške udžbenike. Zbog svog nevjerovatnog odraza i zakucavanja sa linije slobodnh bacanja dobio je nadimak Er (Vazduh), a dok je on vladao parketima, svijet je naprosto poludio za košarkom. NBA liga je tada doživjela pravu ekspanziju u svakom pogledu, a Džordan je i na terenu i van njega postao idol djeci, ali i mnogim drugima. Kompanija "Nike" je čak i osnovala poseban brend pod nazivom džordan, a sportska oprema s njegovim "letećim" znakom bila je hit u svijetu, a i danas je.
Ko zna da li će ikad biti razriješena dilema ko je najveći vozač Formule 1 svih vremena Ajrton Sena ili Mihael Šumaher. Ako je gledati po rezultatima Šumaherovih sedam šampionskih titula naspram Seninih tri dovoljno govori, ali teško je porediti F1 kada se takmičio Brazilac s Šumijevom erom.
Sena je najbrži cirkus na svijetu promijenio svojom smrću u Imoli 1994. On je bio posljednji vozač koji je poginuo za volanom bolida Formule 1 i nakon togo događaja ovaj sport nije bio više isti jer je doživio radikalne promjene.
Šumaher se u sportske anale upisao kao čovjek koji je po statistici daleko ispred svih i teško da će ga iko dostići. Šumaher je u Formuli 1 ono što je Džordan u košarci, mašinerija za pobjedu koju prati stratus velike svjetske zvijezde oko kojeg se vrtio, a i dalje se okreće, ogroman novac.
Otišao je da nagovori Sadama Huseina da oslobodi 15 talaca
Slična dilema je i u fudbalu, ko je bolji Pele ili Maradona. Oba su bez sumnje veliki, ali jedan čovjek je mnogo promijenio lice fudbala, a to je Devid Bekam. Pored zavidnih igračkih kvaliteta od kojih se najviše ističe njegov čuveni centaršut s kojim i danas može da pogodi gdje god da poželi, Bekam je zvanje fudbalera podigao na nivo međunarodne zvijezde sporta na cijeloj planeti. Iako je sada Kristijano Ronaldo najskuplji fudbaler na svijetu, Bekam je prva prava fudbalska mašina za pravljenje novca jer sve čega se on dotakao pretvaralo se u zelene novčanice.
Potpisivanjem petogodišnjeg ugovora sa američkim Los Anđeles Galaksijem vrijednog 250 miliona dolara uzdrmao je planetarnu sportsku javnost. Ubrzo je postao idol miliona ljudi širom planete i svijetom je zavladala prava bekammanija. Fudbal su počeli da prate čak i Amerkanci. Postao je modna ikona i oličenje stila. Njegove frizure, parfemi, odjeca bile su hit, a i danas su.
Njegovi dresovi se i dalje prodaju u milionima primeraka, a koliko je poplurana najbolje govori podatak da je nekoliko sati nakon prelaska u Galaksi, taj klub dobio četiri hiljade novih članova.
I oni su u analima
Sebastijen Leb
Ono što je Šumaher radio u Formuli 1 to Sebastijen Leb radi u Svjetskom šampionatu u reliju. Sedam šampionskih titula već ima, a osma je na putu. Od 2004. do danas mu niko nije uspio oduzeti krunu najboljeg majstora reli vožnje, a kako vozi još dugo ni neće.
Majkl Felps
Mršuljavi momak iz Baltimora, koji je u mladosti imao poremećaj nedostatka pažnje, u Pekingu na Olimpijskim igrama 2008. je bacio sve na koljena i postao heroj američke nacije. Osam zlatnih medalja i sedam svjetskih rekorda znači da je on najuspješniji olimpijac svih vremena.
Valentino Rosi
Simpatični Italijan na prvi pogled djeluje bezopasno, ali iza vanjštine se krije najbolji motociklista svih vremena. Valentino Rosi ili Doktor: kako ga još zovu ima devet svjetskih titula i uvijek boj 46 na motociklu. Njegove akrobacije na stazi i van nje ovaj sport su pogurale naprijed i sada je jedan od najpopularnijih.
Nađa Komaneči
Legendarna Rumunka bila je apsolutna kraljica gimnastike, a mjesto u aleji besmtrnih obezbijedila je pošto je ušla u istoriju gimnastike kao prvi sportista koji je ostvario maksimalnu ocjenu 10. Vježbu na dvovisinskom razboju na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. odradila je bez greške kada je imala samo 14 godina. Semafor nije mogao da prikaže ocjenu tako da je umjesto 10,0 stajalo 1,00.
Rodžer Federer
Iako tenisom trenutno "gazduje" Novak Đoković, Švajcarac ima 67 titula u karijeri, od čega je čak 16 grend slemova. Svjetski reket broj jedan bio je 237 sedmica zaredom i 285 ukupno. Zaradio je gomilu novca i ostaće upamćen kao veliki gospodin sporta u bijelom.