Januar u NFL-u nije samo kalendarski mjesec, to je stanje uma za sve NFL fanove.
- Staffordov rekord: Prestigao Bradyja i Breesa po gostujućim jardima.
- Kraj kletve: Billsi ostvarili prvu gostujuću pobjedu nakon 34 godine.
- Preokret Bearsa: Nevjerovatnih 25 poena u posljednjoj četvrtini protiv Packersa.
- Dominacija Patriotsa: Odbrana na nivou legendarne generacije iz 1985. godine.
- Skupa osveta: 49ersi slavili u Filadelfiji, ali izgubili Georgea Kittlea.
- Vikend ludila: Rekordan broj promjena vođstva u samim završnicama mečeva.
Ovo nije bio vikend za one sa slabim srcem. Zlobnici bi rekli da je ovoliko uzbuđenja i neizvjesnosti dokaz da je sve namješteno, ali ko pogleda samo jednu utakmicu od ovog vikenda vidjeće da se ono ne može odglumiti niti namjestiti. Ako postoji vikend koji treba preporučiti ljudima koji nisu gledali NFL, to je ovaj.
Rams 34 Panthers 31
Ono što je na papiru djelovalo kao sukob generacija, veterana Matthewa Stafforda protiv mladog Brycea Younga, pretvorilo se u instant klasik, utakmicu koja je prkosila logici i vjerovatnoći. Bio je to susret u kojem je iskustvo za dlaku, za jedan treptaj oka, pobijedilo mladalačku energiju i nepredvidivost.
Matthew Stafford je ušao u ovu utakmicu sa teretom godina, ali i aurom šampiona. Mnogi su sumnjali da njegovo tijelo može izdržati još jedan playoff run, ali ono što smo vidjeli na Bank of America stadionu bila je hirurška preciznost jednog od najboljih bacača lopte koje je ova igra ikada vidjela. To je bio Staffordov četvrti uzastopni gostujući playoff meč u kojem je bacio više od 300 jardi. Da bismo shvatili težinu ovog podatka, moramo se vratiti kroz istoriju. Do ovog vikenda, Stafford je dijelio taj rekord sa dvojicom besmrtnika - Tomom Bradyjem i Drewom Breesom. Obojica su stala na tri. Stafford je sada usamljen na vrhu. Prekinuo je taj "tie" i postao igrač sa najviše uzastopnih gostujućih utakmica sa 300+ passing jardi u istoriji NFL-a. To je dokaz mentalne čvrstine, sposobnosti da se utiša neprijateljska publika i da se operiše u haosu.
Njegove brojke su neumoljive, bacao je 24 od 42 za 304 jarda, 3 touchdowna i 1 interception ali pričaju samo dio priče. Onaj najvažniji dio desio se u samom finišu, kada je sve izgledalo izgubljeno.
Ako je Stafford bio mozak operacije, Puka Nacua je bio srce i duša napada Ramsa. Mladi hvatač, koji je već u svojoj rookie sezoni pokazao da nije "čudo za jednu sezonu", nastavlja da pomjera granice onoga što očekujemo od pozicije wide receivera. Nacua je bio nerješiva enigma za odbranu Panthersa, hvatajući lopte u saobraćaju, na aut-liniji i u red zoneu.
Zabilježio je 10 hvatanja za 111 jardi i touchdown. Ali, Sean McVay, taj ofanzivni genije na klupi Ramsa, koristio ga je i kao trkača. Nacua je postigao i rushing touchdown, čime je ušao u ekskluzivno društvo franšize. Puka Nacua se pridružio legendarnom Marshallu Faulku kao jedini igrač u istoriji Ramsa koji je zabilježio i receiving touchdown i rushing touchdown u jednoj postsezonskoj utakmici. Biti spomenut u istom dahu sa Faulkom, članom Greatest Show on Turf, najveća je moguća pohvala za ofanzivnog igrača Ramsa.
S druge strane, Carolina Panthersi, iako poraženi, nemaju razloga da spuste glave. Bryce Young je konačno izgledao kao prvi pik na draftu oko kojeg se može graditi franšiza. Njegova sposobnost improvizacije držala je Karolinu u igri do samog kraja. Young je bacio za 264 jarda i touchdown, ali je njegova igra nogama bila ta koja je frustrirala odbranu Ramsa.
Bryce Young je postao prvi quarterback Panthersa koji je zabilježio rushing touchdown u playoffu još od Cama Newtona 2015. godine. Njegov trk od 16 jardi za touchdown u drugoj četvrtini nije bio samo statistički podatak, već trenutak kada je stadion eksplodirao i tim povjerovao da mogu srušiti favorita. To je bio najduži postsezonski trk jednog quarterbacka u istoriji franšize, podsjetnik na dane kada je "Super Cam" harao ligom.
Napad Panthersa je imao i druge heroje. Jalen Coker je odigrao utakmicu karijere sa 9 hvatanja za 134 jarda i touchdown, dok je Chuba Hubbard dodao dva rushing touchdowna, postavši tek treći igrač u istoriji Panthersa sa više trčanja za poene u jednoj playoff utakmici.
Ono što ovu utakmicu izdvaja od "obične" dobre utakmice je drama u posljednjih 15 minuta. Ulazak u četvrtu četvrtinu donio je ludilo kakvo se rijetko viđa. Ramsi i Panthersi su razmijenili udarce kao bokseri teške kategorije u posljednjoj rundi.
Vidjeli smo čak četiri promjene vođstva (lead changes) samo u četvrtoj četvrtini. To je izjednačen rekord za najviše takvih promjena u jednoj playoff utakmici u istoriji NFL-a. Da stavimo to u perspektivu: prije ovog vikenda, to se u kompletnoj istoriji lige desilo samo četiri puta.
Panthersi su gubili 14 poena, vratili se, i poveli 24-20 ranim trčanjem Hubbarda u četvrtoj dionici. Stafford je odgovorio pasom ka Kyrenu Williamsu za preokret. Zatim, specijalni timovi Caroline prave potez utakmice – Isaiah Simmons blokira punt, što omogućava Youngu da pronađe Cokera za vođstvo 31-27 na manje od tri minuta do kraja. Stadion je bio u delirijumu.
Ali, ostalo je previše vremena za Matthewa Stafforda. Vodio je Ramse 75 jardi niz teren, "sjekući" odbranu Panthersa. Na 38 sekundi do kraja, bacio je perfektan pas od 19 jardi ka Colbyju Parkinsonu, koji je uhvatio loptu uz samu aut-liniju za konačnih 34-31. Bio je to završetak dostojan holivudskog scenarija, potvrda da Ramsi i dalje imaju šampionski DNK, dok Panthersi moraju naučiti kako da zatvore ovakve mečeve.
Bills 27 - Jaguars 24
Ako su Ramsi preživjeli dramu, Buffalo Billsi su morali istjerati demone koji ih proganjaju decenijama. Put do Jacksonvillea bio je put suočavanja sa "kletvom gostujućeg terena". Billsi su ušli u ovaj meč sa osam uzastopnih poraza na gostovanjima u playoffu. Posljednji put kada su slavili na strani u doigravanju bilo je u AFC Championship utakmici davne 1992. godine. Generacije navijača Bafala nisu znale za taj osjećaj. Sve do ove nedjelje.
Josh Allen nije samo quarterback, za Billse on je sila prirode. U ovoj utakmici, Allen je odlučio da neće dozvoliti da se istorija ponovi, pa makar morao sam da nosi cijeli tim na leđima. Njegova statistika iz ove utakmice izgleda kao da je izvučena iz video igrice.
Allen je kompletirao 28 od 35 pasova za 273 jarda. To je procenat uspješnosti od tačno 80%. Ali, Allen ne bi bio Allen da nije koristio i svoje noge kao smrtonosno oružje. Istrčao je za 33 jarda i postigao dva rushing touchdowna. Ovim učinkom, Josh Allen je postao prvi igrač u istoriji NFL-a koji je kompletirao najmanje 80% svojih pasova (uz minimum 5 pokušaja) i istrčao za više touchdowna u jednoj playoff utakmici.
Njegova dominacija nije bila samo statistička. On je bio lider koji je odbijao da padne. U ključnim trenucima, kada je pocket pucao, Allen je spuštao rame i gazio linebackere Jaguarsa. Postigao je tri ukupna touchdowna bez ijedne bačene intercepcije, ostvarivši passer rating od impresivnih 108.7.
Ovom pobjedom prekinut je crni niz od osam gostujućih poraza u postsezoni. Josh Allen sada ima prvu gostujuću playoff pobjedu u svojoj karijeri, teret koji mu je sigurno bio težak na plećima. Takođe, postao je tek šesti quarterback od 1950. godine koji je pobijedio četiri ili više timova koji su ušli u meč sa serijom od 8+ pobjeda (uključujući playoff), što govori da Allen igra najbolje kada je protivnik u najvećem naletu.
Iako je Allen bio briljantan, Jaguarsi se nisu predavali. Trevor Lawrence je odigrao solidan meč, bacivši za 207 jardi i 3 touchdowna, dok je Travis Etienne bio nezaustavljiv sa 116 ukupnih jardi i touchdownom. Jaguarsi su čak i vodili u drugom poluvremenu, koristeći greške specijalnih timova Bafala i nekoliko sumnjivih sudijskih odluka koje su išle njima u korist.
Parker Washington je imao sjajnu rolu za Jacksonville, uhvativši touchdown od 109 jardi (u smislu ukupne produkcije, ne jedne akcije), i činilo se da bi "Jaxi" mogli ponoviti magiju iz prethodnih sezona. Međutim, odbrana Bufala, koja je često bila kritikovana, pojavila se kada je bilo najvažnije.
Ključni trenutak desio se u samom finišu. Nakon što je Allen "tush push" akcijom sa jednog jarda donio prednost Billsima od 27-24 na minut do kraja, Lawrence je pokušao da organizuje brzi napad za izjednačenje. Ali, rookie safety Cole Bishop je pročitao namjeru Lawrencea i presjekao loptu, zapečativši sudbinu Jaguarsa i poslavši Bafalo u narednu rundu. Sean McDermott, trener Bafala, nakon meča je nazvao Allena "ratnikom", i teško da postoji bolja riječ za ono što smo vidjeli. Bafalo ide dalje, a kletva je konačno slomljena.
Bears 31 - Packers 27
Ako postoji rivalstvo u NFL-u koje definiše mržnju, poštovanje i istoriju, to je ono između Packersa i Bearsa. Igrati takav meč u playoffu, na legendarnom Soldier Fieldu, san je svakog puriste američkog fudbala. Ali ono što se desilo u subotu uveče prevazišlo je okvire sporta i ušlo u domenu psihološkog trilera.
Packersi su ušli u meč kao autsajderi po plasmanu, ali kao favoriti po tradiciji. I u prvom poluvremenu, izgledalo je da će tradicija ponovo pobijediti. Jordan Love je dirigovao napadom kao veteran, bacivši 4 touchdowna i akumulirajući 323 jarda kroz vazduh. Odbrana Packersa je gušila QB senzaciju Caleba Williamsa, tjerajući ga na greške i dva rana interceptiona.
Na poluvremenu, semafor je pokazivao 21-3 za Green Bay. Činilo se da je utakmica gotova. Navijači u Čikagu su zviždali, a Matt LaFleur je na drugoj strani terena izgledao kao da već planira put za narednu rundu. Ali, fudbal se igra 60 minuta.
Ono što se desilo u drugom poluvremenu, a posebno u četvrtoj četvrtini, biće prepričavano generacijama navijača Bearsa. Ben Johnson, glavni trener Čikaga, odlučio je da baci oprez u vjetar. Njegova filozofija je bila jasna: agresivnost po svaku cijenu. Bearsi su išli na četvrti pokušaj (4th down) čak šest puta! Iako su konvertovali samo dva, ta poruka da se ne boje, da će napadati, promijenila je energiju na terenu.
Caleb Williams je "odrastao" pred našim očima. Otresao je greške iz prvog dijela i počeo da pogađa nemoguće pasove. Završio je meč sa 361 jardom i 2 touchdowna, ali ključna je bila njegova pribranost. Povezao se sa Romeom Odunzeom i D.J. Mooreom u trenucima kada se lomio rezultat.
Bearsi su postigli nevjerovatnih 25 poena samo u četvrtoj četvrtini. To je bio stampedo. Baš kao i u utakmici Rams-Panthers, i ovdje smo svjedočili rijetkom fenomenu: četiri promjene vođstva u posljednjoj četvrtini. Činjenica da se to desilo dva puta u istom vikendu, a prije toga samo četiri puta u istoriji playoffa, govori o nivou kompetitivnosti i ludila ovogodišnjeg doigravanja.
S druge strane, ovo je bio kolaps istorijskih razmjera za Green Bay. Matt LaFleur je nakon meča upotrijebio riječ "disheveled" (u neredu, razbarušeno) da opiše igru svog tima u drugom poluvremenu. Odbrana je dozvolila 209 jardi samo u posljednjih 15 minuta. Specijalni timovi su zakazali, dozvolivši velike povrate puntova, a kicker Brandon McManus je promašio ključni field goal i extra point.
Packersi su izgubili kompas. Jordan Love nije uspio da odgovori kada je pritisak porastao, a odbrana nije imala rješenje za agresivnost Bena Johnsona. Čikago slavi, ne samo pobjedu u playoffu, već pobjedu nad najvećim rivalom na način koji najviše boli, preokretom kada su svi mislili da su mrtvi.
49ers 23 - Eagles 19
Ovo je bio revanš koji su svi čekali. Utakmica sa najviše "zle krvi". Sjećanja na NFC Championship od prije nekoliko godina bila su svježa, a atmosfera u Filadelfiji neprijateljska do krajnjih granica.
San Francisco 49ers su došli u "Grad bratske ljubavi" sa jasnim ciljem: osveta. I dobili su je, ali cijena je bila visoka. Rano u utakmici, zvijezda tima George Kittle doživio je tešku povredu Ahilove tetive i iznesen je sa terena. Kasnije je potvrđeno da je za njega playoff završen. To je udarac od kojeg se mnogi timovi ne bi oporavili, ali 49ersi su pokazali nevjerovatnu otpornost.
Utakmica je bila tvrda, defanzivna bitka. Eaglesi su vodili 13-10 na poluvremenu i 16-10 u trećoj četvrtini. Jalen Hurts i napad Filadelfije su kontrolisali sat, ali nisu uspjeli da zadaju završni udarac. A onda je Kyle Shanahan, ofanzivni genije 49ersa, izvukao zeca iz šešira.
Početkom četvrte četvrtine, pri vođstvu Eaglesa, Shanahan je pozvao akciju nazvanu "Skyy Bang reverse pass". Jauan Jennings, wide receiver, primio je loptu, krenuo u trk, a zatim stao i bacio savršen pas od 29 jardi ka usamljenom Christianu McCaffreyu za touchdown. Bio je to trenutak koji je prelomio meč. Taj faktor iznenađenja potpuno je šokirao odbranu Eaglesa.
Dok su 49ersi slavili, Eaglesi su se raspadali i taktički i emocionalno. Jalen Hurts je bio limitiran na samo 168 passing jardi. U drugom poluvremenu, napad Eaglesa je bio neprepoznatljiv, osvojivši mizernih 36 jardi u trećoj četvrtini.
Ali pravi problem Filadelfije vidio se na aut-liniji. Kamere su uhvatile žestoku svađu između trenera Nicka Siriannija i zvijezde tima A.J. Browna. Brown, koji je bio gotovo nevidljiv veći dio meča, nije krio frustraciju. Ta slika haosa na klupi savršeno je oslikavala igru na terenu.
Brock Purdy, iako često kritikovan kao "sistemski quarterback", odigrao je hrabro. Bacio je za 262 jarda i dva touchdowna (oba ka McCaffreyu), vodeći tim do pobjede u neprijateljskom okruženju. Odbrana 49ersa je zapečatila meč kada je Eric Kendricks razbio pas na četvrtom pokušaju u posljednjoj minuti. San Francisco ide dalje, ali bez Kittlea, put ka Super Bowlu biće znatno teži. Za Eaglese, ovo je kraj jedne ere i početak perioda teških pitanja o budućnosti trenera i hemiji u ekipi.
Patriots 16 - Chargers 3
Gledajući New England Patriotse ove nedjelje, mogli ste pomisliti da je 2004. ili čak 1985. godina. U eri kada pravila favorizuju napad, Patriotsi su odigrali defanzivnu partiju koja ulazi u anale.
Patriotsi su uništili Justina Herberta i napad Chargersa. Dozvolili su 0 touchdowna. Imali su "pola tuceta" (6) sackova. Dozvolili su manje od 100 jardi trčanjem i manje od 150 neto jardi pasom. Da bismo shvatili koliko je ovo rijetko: jedini drugi tim u Super Bowl eri koji je uspio da ostvari sve te parametre u jednoj playoff utakmici bili su legendarni Chicago Bears iz 1985. godine u meču protiv Giantsa.
Poređenje sa '85 Bearsima je najveći mogući kompliment za jednu odbranu. Jerod Mayo i njegov stručni štab spremili su plan koji je Herberta učinio bespomoćnim. Statistika je brutalna: pored 6 sackova, odbrana je zabilježila 16 pritisaka na quarterbacka (QB pressures), 11 udaraca (QB Hits), 2 isforsirana fumblea i 1 oporavljen fumble. Herbert nije imao vremena ni da trepne. Njegov skor u playoffu je sada 0-3, a narativ o tome da "ne može da pobijedi veliku utakmicu" postaje sve glasniji i teži za demantovati.
Dok je odbrana dominirala, napad Patriotsa je radio taman onoliko koliko je trebalo. Rookie quarterback Drake Maye imao je debi iz snova. Nije morao da bude heroj, ali je bio efikasan. Njegova statistika možda nije "vrišteća", ali jedan potez se izdvojio.
Maye je imao trk od 37 jardi (scramble), što je najduži trk jednog quarterbacka Patriotsa u istoriji playoffa. Nadmašio je Stevea Grogana i samog Toma Bradyja. Taj potez je simbolizovao novu eru u Novoj Engleskoj - atleticizam na poziciji vođe napada. Pobjedu je potvrdio pasom ka Hunteru Henryju za jedini touchdown na utakmici.
Ovo je bila 15. pobjeda Patriotsa u sezoni (računajući i ovu playoff pobjedu), što je prvi put da su dosegli tu brojku još od 2017. godine. Dinastija se možda ne vraća u istom obliku, ali pobjednički mentalitet je ponovo tu.
Za Chargerse ovo je bila noć za zaborav, sa jednim izuzetkom. Keenan Allen, veteran koji je godinama srce ovog tima, ispisao je nove stranice istorije franšize. Allen je prestigao člana Kuće slavnih (Hall of Fame) Antonija Gatesa po broju hvatanja u istoriji Chargersa (uključujući playoff).
To je monumentalan uspjeh. Prestići Gatesa, koji je bio sinonim za Chargerse, govori o Allenovoj dugovječnosti i kvalitetu. Nažalost po njega, taj rekord je došao u utakmici u kojoj je njegov tim postigao samo 3 poena i izgledao potpuno nemoćno. To je gorka pilula, individualna slava u kolektivnom brodolomu.
Pogled unaprijed: šta slijedi?
Wild Card vikend tehnički još nije završen. Čeka nas posljednji čin ove drame u ponedjeljak uveče.
Houston Texans vs Pittsburgh Steelers. Ovaj meč zatvara krug. Očekuje se tvrda, fizička utakmica, prava AFC bitka. Pobjednik ovog duela ide na noge najtežem mogućem protivniku u narednoj rundi.
Parovi Divizijske Runde (Divisional Round)
Na osnovu dosadašnjih rezultata i pravila o "reseeding-u" (najniži preostali nosilac uvijek ide na najvišeg), kostur za iduće kolo već poprima obrise:
AFC:
Denver Broncos (1) su odmarali i čekali. Njihov protivnik biće Buffalo Bills (6). Josh Allen, nakon što je razbio kletvu gostovanja, mora ići na Mile High, na nadmorsku visinu gdje je vazduh rijedak, a odbrana Broncosa opasna.
New England Patriots (2) će na svom terenu dočekati pobjednika meča Texans/Steelers. Ko god da preživi ponedjeljak, čeka ga pakao Foxborougha i odbrana koja igra na nivou '85 Bearsa.
NFC:
Seattle Seahawks (1), prvi nosioci, dočekuju najnižeg preostalog nosioca u konferenciji. Kako su ispali Packersi (7), Panthersi (4) i Eaglesi (3), najniži preostali su San Francisco 49ers (6). Očekuje nas divizijski derbi starih rivala. Seattle protiv San Francisca, treći put ove sezone, borba za život i smrt.
Chicago Bears (2) će ugostiti Los Angeles Rams (5). Matthew Stafford se vraća na sjever, na hladnoću, protiv tima koji je upravo izbacio Packerse. Biće to sudar mladosti Caleba Williamsa i iskustva Matthewa Stafforda.
Ovaj vikend nas je naučio da u NFL-u ništa nije zagarantovano. Ako je Wild Card runda bila ovakva, Divizijska runda obećava spektakl neslućenih razmjera. Pripremite se, jer najbolje tek dolazi.