Posljednja dešavanja u FK Borac kojeg predstavlja Sportsko fudbalsko preduzeće Borac d.o.o. nisu ostavila ravnodušnim ni sportskog laika u gradu na Vrbasu, a kamoli istinske zaljubljenike u fudbal. Gest novinara koji su napustili preskonferenciju pokrenuo je mnoge stvari koje su se godinama gurale pod tepih s uvjerenjem optimista da će biti zaboravljene.
Ipak, od prevelikog gomilanja negativnosti puklo je u trenutku kada je promovisan novi strateg Banjalučana Stanislav Karasi. Čovjek ni kriv-ni dužan odmah prvi radni dan je upoznat s teškom bolešću od koje godinama Borac krvari.
Na Gradskom stadionu nemaju sluha za sve ono što je normalno u cijelom svijetu, niti imaju znanja kako se u današnje vrijeme vodi jedan ozbiljan fudbalski klub. Istina, privatni preduzetnici okupljeni u ovo preduzeće daju svoj novac i tu nema ništa sporno. Međutim, većina njih izbjegava obaveze regulisane ugovorom i u takvoj situaciji dolazi do `kratkog spoja` u samim odnosima između članova Skupštine. To je bilo primijetno i na sjednici u prošli ponedjeljak kada se vidjelo ko vodi glavnu riječ, ko se bavi režijama, koga klub ne interesuje, a ko se distancirao od svega.
U svemu tome veliku ulogu ima i Goran Đukić, sportski direktor, nekadašnji kapiten koji je prije dvije godine izbacio Borac iz Premijer lige. Naime, kao vođa štrajka Đukić nije odveo fudbalere u Istočno Sarajevo, Borac je izgubio bodove i kažnjen je oduzimanjem jednog, do tada već osvojenog boda. Upravo zbog njega se i preselio u niži rang. Po svemu sudeći Đukić i sada ima isto zaduženje da klub sroza na najjadniji nivo. Kako prokomentarisati postupak sportskog direktora koji se nimalo ne osjeća odgovornim što ekipa slabo igra, što zimus nisu dovedena pojačanja? Sve grijehe prebacio je na adresu bivšeg trenera Mihajla Bošnjaka i izvukao se od odgovornosti, a upravo je svojom nonšalancijom, neznanjem i kićenjem lažnim perjem, bez autoriteta, doveo takmičarski pogon na ivicu ambisa. Da ima morala podnio bi ostavku bez pogovora, jer je i sam bio dio jadnog takmičarskog sistema.
Zašto opet to radiš, Gorane Đukiću? Da li sportski direktor Borca ima obraza da pogleda sportskoj javnosti u oči i objasni ljudima koji vole klub zbog čega Borac nije doveo nijedno pojačanje? Ko je za to odgovoran? Ko ozbiljno ne shvata svoj posao? Da li će opstanak u bh. eliti pasti s neba? Ili će se riječi Nikole Vukelića `Najbolje je da ispadnemo`, koje ponavlja kao pokvaren CD, sprovesti u djelo. Na Gradskom stadionu su olako shvatili delikatnu situaciju, čak su podijelili novinare na podobne i nepodobne.
`Ekskluzivni novinar` zbog kojeg je navodno podignuta velika frka (u Borcu žele tako da prikažu, prebace lopticu od sebe, neće da priznaju krivicu i nesposobnost) je kolege po profesiji nazvao idiotima i neprijateljima kluba. Ako su sportski novinari u Banjaluci idioti, šta je on po zanimanju? Marsovac? Ko je prijatelj kluba, a ko ne odavno se zna. A možda odgovor na pitanje može da pruži i utakmica Borac - Leotar (0:3) od prije nekoliko sezona. Isti taj `ekskluzivni novinar` je otvoreno navijao za Trebinjce, iako su glavne odlike novinarske profesije biti neutralan i objektivan.
Novinari koji su bojkotovali pres-konferenciju u četvrtak nisu to uradili zbog `ekskluzivnog novinara`, već zbog neprofesionalizma i nekorektnosti u SFP Borac d.o.o. Međutim, vjekovni `dušebrižnici` kluba su brže-bolje iskrivili istinu sa željom da Borac nastavi hod ka ambisu. Možda se ta slika uklapa u cjelokupni mozaik sportske marginalizacije Banjaluke?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.