Golmanski put Bojana Ljubišića vodio je iz rodne Banjaluke do Portugala, Hrvatske, Francuske, Srbije i Izraela, uvijek je bio na visini zadatka, osvajao trofeje, dobijao priznanja, među kojima je ono za najboljeg sportistu RS, a veliku podršku na tom putu rukometni as imao je od porodice.
Priznaje da ga je priznanje za najboljeg sportistu RS pomalo iznenadilo iako je u godini na izmaku golman Borac M:tela osvojio Kup BiH, bio viceprvak BiH, igrao četvrtfinale Čelendž kupa i proglašen je za najboljeg igrača Premijer lige BiH.
"Ovo priznanje mi mnogo znači, posebno kada pomislim koje su ga sve legende našeg sporta dobijale", rekao je Ljubišić za "Nezavisne" dodajući da je posebna čast što mu je nagradu uručio legendarni fudbaler Dejan Stanković.
Prvi sport koji je trenirao bila je gimnastika, trenirao je i fudbal, a onda je odlučio da ode na rukomet.
"Rukomet je tada bio sport broj jedan u Banjaluci, u mojoj generaciji ne postoji neko ko je želio da se bavi sportom, a da nije trenirao rukomet. Taj sport mi se najviše dopao i ostao sam među stativama", istakao je Ljubišić.
Kada se osvrne i pogleda protekle decenije, može da bude ponosan. Ipak, za Ljubišića je nešto važnije od trofeja.
"Bilo je timskih i individualnih trofeja, ali meni je najbitnije da nisam ni u jednom klubu ostavio loš trag i sa ljudske stane sam sa svima ostao korektan. Takođe, svaka pobjeda mi znači i dok god budem imao želju za pobjedom, braniću", istakao je golman Borca.
Dodaje da je svjestan da se bliži kraj karijere, ali da ne razmišlja o tome već o narednim ciljevima.
"Cilj je dupla kruna, Borac uvijek ima najveće ambicije i tako je i sada. Želimo da odbranimo Kup i da vratimo titulu u Banjaluku. Evo, već sutra (srijeda) u meču 15. kola Premijer lige BiH sa Bosnom u Visokom moramo da nastavimo sa dobrim igrama. Ukoliko pobijedimo, možemo napraviti dobar posao na putu ka trofeju, a smatram da smo u prednosti. Imamo veću rotaciju, fizički smo dobro spremni, što je u dosta utakmica bio X faktor, ali kvalitet treba dokazati na terenu", rekao je Ljubišić.
Nema vremena za slavlje, obaveze čekaju, a iskusni golman priznaje da mu nije lako trenirati kao nekada:
"Ušao sam u godine, malo je teže trenirati, ponekad imam problema sa leđima, ali navikao sam se na bol. Trener Mirko Mikić ima obzira prema meni i ponekad me oslobodi 'manje bitnih' treninga. Ali, generalno uživam u treninzima, utakmicama i to me drži u sportu"
Možda bi bol mijenjao za nešto drugo, ali mnoge stvari u životu i karijeri ne bi.
"Ne bih mnogo toga promijenio, možda samo to što sam, dok sam bio mlađi, bio buntovnik. To me ponekad koštalo. Takođe, u jednom trenutku sam dobio Vardar, lomio sam se, ali sam onda odlučio. Možda to nije bila pametna odluka, ali ko zna. Vjerovatno bi mi rukometni put bio drugačiji, međutim, zadovoljan sam i svaku odluku sam donosio bez pritiska sa strane i uz razgovor sa suprugom Natašom", rekao je Ljubišić i istakao značaj porodice.
"Porodica je najviše trpjela zbog mojih treninga, priprema, utakmica... Supruga je navikla i znala je šta je očekuje u životu sa sportistom i ona i sin Danilo su mi uvijek velika podrška. Svi vide trofej, ali niko ne vidi da subotom, kada sve porodice sjede zajedno i druže se, ja sjedim u autobusu ili branim", rekao je Bojan Ljubišić, ističuću da, bez obzira na sve, porodica mora da bude na prvom mjestu.
Mali fudbal
Bojan Ljubišić ni u slobodno vrijeme ne može bez sporta, a rukomet tada mijenja malim fudbalom.
"Volim mali fudbal, kad god imam vremena, igram sa drugovima iz 'Pošte'. Ranije sam igrao mali fudbal na turniru 'Borik', sada ne smijem zbog ugovora, ali čim prestanem da branim profesionalno, dolazim na turnir", rekao je Ljubišić.