Put iz Španije mi je bio sada teži nego ikad... Kada sam došao, već na vratima, moja supruga Marija tražila je da joj obećam da ću igrati na Olimpijadi, za našeg sina Stefana. Ne mogu a da joj to ne ispunim. Igraću za našeg Stefana - priča između uzdaha, jecaja i suza Dalibor Čutura, koji je juče iz Španije u Bezdan donio urnu sa pepelom svog tragično preminulog sina.
Marija i Dalibor Čutura se uzajamno bodre poslije tragične smrti sina Stefana
U stanu porodice Čutura juče se okupljala rodbina i prijatelji. Izjavljujući saučešće, nastojali su da svojom tugom bol Stefanove majke Marije i oca Dalibora ne učine još težim.
Malo kasnije, Dalibor, rukometni reprezentativac Srbije, izašao je ispred zgrade da razgovara sa novinarima. Kao da je posljednjim atomima snage pokušavao da objasni šta se zaista dogodilo u španskom gradu Leonu.
- Mnogo toga i svašta se pričalo i pisalo ovih dana... Ali moj sin Stefan je preminuo prirodnom smrću. Izgubio je život uslijed izliva krvi u mozak. Izgubili smo ga. Ipak, u Madridu se radi biopsija i uskoro ćemo znati tačno medicinsko objašnjenje, zašto mu se to dogodilo - plače i priča Dalibor.
Stefan Čutura preminuo je u parku u Leonu, a tamošnji mediji najprije su objavili da je devetogodišnji dječak stradao u tuči i da ga je, navodno, drugi dječak kamenom pogodio u glavu.
Dva dana kasnije, Dalibor Čutura izjavio je da to nije tačna informacija i da je njegov sin stradao od moždanog udara.
U Leonu je potom u gradskoj kapeli obavljena komemoracija i kremacija kojoj su prisustvovali igrači i čelnici Daliborovog kluba Ademar, predstavnici ostalih španskih rukometnih klubova i drugi sportisti. Tog dana Dalibor Čutura napunio je 37 godina, a juče je urnu sa posmrtnim ostacima sina donio u Srbiju.
Rukometni reprezentativac “Blicu” je tvrdio kako će smoći snage da učestvuje na predstojećoj Olimpijadi i da će stići na pripreme rukometne reprezentacije Srbije.
- Kako sam ušao u kuću, supruga mi je rekla da me preklinje... da joj obećam da ću igrati. Za nas, za našeg sina Stefana... Igraću pa taman mi to bilo posljednje, moram to obećanje da ispunim. Ne znam kako ću, ali moram da smognem snage - jedva je izgovorio Dalibor.
Kaže i da je u tragediji imao veliku podršku svih u Srbiji i Španiji, stiglo mu je na stotine pisama saučešća.
- Svima sam zahvalan na tome. Nikakve komemoracije niti sahrane neće biti. Ne možemo ponovo da prolazimo kroz taj pakao. Urnu ćemo iz Srbije prenijeti u Španiju, a kako ćemo i šta ćemo dalje, vidjećemo. Ovo je tragičan trenutak za nas... jedva podnosimo ovu tugu - skoro nadljudskim naporom izgovara Čutura.
Njegovi roditelji Slavica i Branko, Stefanovi baka i djeda, dočekali su kraj školske godine, ali ne i svog unuka koji je sa bratom trebalo da dio raspusta provede u Bezdanu.
“Imam drugog sina i divnog muža”
Supruga rukometnog reprezentativca Marija Čutura svaku, drhtavim glasom izgovorenu riječ propratila je suzama.
- Imam drugog sina i divnog muža. Ne znam kako ću, ali život moram da nastavim - jeca Marija.