Dragan Pešmalbek, rukometaš srpskog porijekla rođen u Francuskoj, kaže da u reprezentaciji Francuske nije bilo prostora za njega, zbog čega je 2021. odlučio da obuče dres Srbije. Pivot Vesprema u intervjuu za "Nezavisne" govorio je i o radu sa Ćavijem Paskvalom, Tonijem Đeronom i učenju srpskog jezika.
Ukratko:
- Pešmalbek otkrio zašto je izabrao Srbiju umjesto Francuske.
- Pivot Vesprema kaže da u Francuskoj nije bilo mjesta za njega.
- Govorio i o radu sa Paskvalom, Đeronom i učenju srpskog jezika.
- Kako je donio odluku koja mu je promijenila reprezentativnu karijeru - u nastavku.
Od 2022. član je mađarskog Vesprema, jednog od najtrofejnijih i najambicioznijih klubova na Starom kontinentu, koji svake sezone cilja vrh u domaćim i međunarodnim takmičenjima.
U intervjuu za "Nezavisne" govorio je o igranju za Vesprem, radu sa Ćavijem Paskvalom, prelasku iz francuskog u srpski nacionalni tim, saradnji sa Tonijem Đeronom, kao i o sportskom putu i ličnim pričama koje su mu obilježile karijeru.
Težina dresa velikog kluba
NN: Od 2022. nosite dres Vesprema, kluba koji svake sezone juri sve moguće trofeje i ima ogroman renome u rukometnom svijetu. Osjećate li da ste tu gdje treba da budete u ovoj fazi karijere?
PEŠMALBEK: Vesprem je veliki klub. Kada sam dobio ponudu, nisam uopšte razmišljao o tome da li da prihvatim ili ne. Ponude kao ova dolaze jednom ili nijednom u karijeri, tako da nema puno prilika za popravni. Vesprem je klub koji svake sezone ide na sve titule i ne postoji nikakva kalkulacija, cilj je sve što se može osvojiti.
NN: Ćavi Paskval važi za trenera starog kova kod kojeg nema kašnjenja, a navodno se i plaćaju penali od 10 evra po minutu zakašnjenja. Kako izgleda svakodnevni rad pod njegovim vođstvom?
PEŠMALBEK: Mislim da je svaki trener koji želi da pobijedi takav. To su strogi profesionalci koji znaju šta hoće i kako do toga da dođu. Što se tiče ove kazne, to je istina da nam se izriču penali. Mislim da jeste deset evra za svaki minut koji zakasnimo, ali baš zbog toga trudimo se da kašnjenja ne bude.
Dres Francuske zamijenio dresom Srbije
NN: Reprezentativnu karijeru započeli ste u Francuskoj, a 2021. obukli ste dres Srbije. Kako je došlo do toga?
PEŠMALBEK: Da, počeo sam u Francuskoj. Nastupao sam za juniorske kategorije, dobio sam poziv i A selekcije. Međutim, tada je u Francuskoj bila jako velika gužva na poziciji pivota. Sjeo sam sa tadašnjim selektorom i otvoreno porazgovarao o tome gdje me vidi u reprezentaciji i gdje je moje mjesto. Tada nije bilo prostora za mene tu, tako da sam, s obzirom na moje korijene, odlučio da nastupam za Srbiju i u tome jako uživam. Svaki put kada idem na okupljanje reprezentacije imam taj osjećaj u sebi i ne mogu da dočekam.
NN: U dresu Srbije sarađivali ste sa Tonijem Đeronom. Djelovalo je da atmosfera u timu funkcioniše, ali rezultati na velikim takmičenjima su izostajali. Da li je moglo da se postigne više?
PEŠMALBEK: Toni je bio super. Rad sa njim je bio stvarno dobar i mislim da smo taktički stvarno dobro bili postavljeni. Njegov pristup je bio isto dobar, i bez obzira na tu jezičku barijeru, nismo imali problema sa komuniciranjem. Smatram da smo mi mogli više da uradimo, nedostajali su ti rezultati na takmičenjima. Super smo igrali u kvalifikacijama, ali onda smo na prvenstvima pravili neke greške koje obično nismo radili.
NN: Postoji anegdota da ste jednog dana jednostavno odlučili da naučite srpski jezik jer Vam je bilo dosta da ne razumijete razgovore oko sebe?
PEŠMALBEK: Ne znam zašto, ali u kući nikada nismo pričali na srpskom. U Srbiji nisam mogao da se sporazumijevam, znao sam nekoliko riječi, ali to nije bilo dovoljno. Dolazio sam često sa majkom i jednom kada sam bio kod rođaka u Beogradu, bio sam mnogo zbunjen jer nisam ništa mogao da pričam. Poslije toga, kada sam se vratio u Nant, rekao sam: 'E sad je gotovo, moram da uradim nešto!' Moja majka je imala neku knjigu iz Jugoslavije iz sedamdesetih i tako sam počeo da učim. Kada sam došao u klub, tu su bili Senjamin Burić i Jerko Matulić i sa njima sam vježbao.
Umalo fudbaler
NN: Fudbal je Vaša prva ljubav - uzor Vam je bio Nemanja Vidić, a Mančester junajted omiljeni klub. Šta je presudilo da karijera krene u pravcu rukometa?
PEŠMALBEK: E, da. Uvijek smo u školi govorili: "Ti si od tamo, tvoj igrač je taj" i tako moj omiljeni fudbaler je bio Nemanja Vidić. Mančester junajted je bio u to vrijeme najbolji, tako da se to samo vezalo jedno za drugo. Trenirao sam da postanem profesionalni fudbaler, ali me put na kraju ipak odveo u rukomet i ne žalim se.
Pročitajte još:
Spektakl u Doboju: Handball Talks okupio slavna imena rukometa
