MALME - Nastavkom trofejnog niza rukometaša Francuske obilježeno je 22. prvenstvo svijeta, od 13. do 30 januara u Švedskoj.
Planetarna smotra je još pokazala uzlet podmlađene reprezentacije Danske, povratak Španaca na pobjedničko postolje i domaćina Šveđana u svjetski vrh, kao i sve veći jaz u kvalitetu između ekipa sa "Starog kontinenta" i vanevropskih selekcija.
Francuzi su se od Olimpijskih igara 2008. godine u Pekingu našli na najvećem iskušenju, s obzirom da je ostatak svijeta imao neskrivenu ambiciju da najzad obori s trona "galske pijetlove". Učenici selektora Kloda Oneste dokazali su, međutim, nesumnjiv kvalitet i sposobnost da se održe na nogama i u najtežim trenucima.
Iskusni francuski državni tim do četvrte titule prvaka svijeta u istoriji došao je bez poraza, a samo su Španci u posljednjem meču prve faze takmičenja i Danci u finalnoj predstavi uspjeli da ostanu neporaženi u duelu s vladarima planete.
Igra Francuske još jednom se zasnivala na snažnoj i gotovo besprijekorno postavljenoj odbrani u kojoj se bori na ivici faula, ali u granicama dozovoljenog. Nema iskakanja nijednog pojedinca iz provjerenog dugogodišnjeg sistema;, svako zna svoje mjesto na kome može da pruži sve što zna i da pokaže zašto se našao u najboljem timu na svijetu.
"Trikolori" imaju trentuno najboljeg golmana Tijerija Omejea, "čarobnjaka" Nikolu Karabatića na poziciji organizatora igre i nezaustavljivog Bertrana Žila "na crti". Ako se tome doda da veliko finale nakon produžetaka nije riješio niko od pomenute trojice, već pouzdani Žerom Fernandez, i da su svi članovi francuske prve postave među naaboljim igračima na svojim pozicijama, jasno je da se pobjednički pehar našao u pravim rukama.
Pravi izazivač Francuzima u finalu bila je poletna ekipa Danske. Čini se da su učenici selektora Ulriha Vilbeka najviše od svih finalista u minule tri godine namučili "galske pijetlove".
Hrvati su pred Francuskom dva puta pali u trenucima kada je do izražaja dolazila njihova slabija fizička sprema, a Islanđani su im olimpijsko zlato prepustili zbog manjeg broja igrača u rotaciji.
Danska je, međutim, bila veoma ozbiljan rival, o čemu najbolji govori činjenica da su "dinamitaši" do finala došli maksimalnim skorom. U podmlađenom timu, uz već provjerene Larsa Kristijansena, Lase Boesena i Boa Spelerberga, najbolje su se snašli odlični čuvar mreže Landin Jakobsen i ubitačni šuter Mikel Hansen.
Bronzana medalja otišla je u ruke Španaca čiji selektor, višegodišnji šef stručnog štaba Barselone Valero Rivero, nije mnogo mijenjao sastav koji je na minulim velikim takmičenjima ostajao bez odličja.
Njegovi izabranici poslije podbačaja na Mundijalu u Hrvatskoj 2009. i Evropskom prvenstvu u Austriji prošle godine opravdali su povjerenje i ponovo se našli na pobjedničkom postolju.
Do željenog odličja nisu došli Šveđani, koji su prethodna velika takmičenja žrtvovali zarad rezultata na planetarnoj smotri kod kuće. Vladimir Doder je sjajno predvodio veoma dobri švedski državni tim, ali je zakazao najiskusniji igrač Kim Anderson, pa su "tri krune" zastale nadomak medalje.
Upravo završeni šampionat pokazao je da je razlika u kvalitetu između Evropljana i "ostatka svijeta" u rukometu sve veća. Timovi koji su prije samo pola decenije mogli da se nadaju plasmanu u polufinale, poput Egipta i Tunisa, u Švedskoj su bili isuviše daleko od favorita.
Jedini tim koji je uspio da se plasira među 12 najboljih ekipa na svijetu, a nije iz Evrope, bila je nepredvidiva Argentina.
Najneprijatnije iznenađenje navijačima je priredila reprezentacija Hrvatske. Mnogo toga nije štimalo u redovima aktuelnog evropskog viceprvaka, koji je na ovom šampionatu branio srebrnu medalju.
Čini se da je nestala ona mentalna jačina koju je hrvatski sastav imao u doba kada je neprikosnoveni komandant bio vrsni stručnjak Lino Červar. Tada su "šahovničari" snagom kolektiva uspijevali da prikriju sve nedostatke i uvijek se domognu završnice.
Ovoga puta toga nije bilo. Ivano Balić je djelovao više u službi sopstvene promocije nego tima, golman Mirko Alilović je zakazao, mladi selektor Slavko Goluža se nije snašao na prvom ispitu, a novi naraštaj za sada nije dokazao da zaslužuje bogato nasljeđe prethodnika. Izuzetak iz ove turobne hrvatske priče je krilo Vedran Zrnić, koji je pokazao klasu.
Uz Hrvate, zakazali su prilično raštimovani Poljaci i Nijemci, koji ni poslije četiri godine nemaju da se pohvale ničim dobrim sa velikih takmičenja. Island je bio dobar u prvom krugu, dok su Olafur Stefanson i vremešni drugovi imali snage, Mađari su tek povremeno potvrdili kvalitet, Norvežani su bili ispod svake kritike...
Reprezentacija Srbije ni u Švedskoj nije postigla ono što se uoči šampionata planiralo, a Rumunija je prijetila "praznom puškom".
Sve u svemu, u Švedskoj je viđen dobar rukomet sa dosta lijepih poteza i taktičkih nadmudrivanja velikih trenerskih magova, a titula je otišla u ruke zaista najboljima.
Vezana vijest:
Francuska šampion svijeta u rukometu