Dijete Borca Goran Garić ljetos je bez mnogo buke napustio matični klub i prvi put u karijeri otisnuo se u bijeli svijet, tačnije u švedski grad Lund, gdje je pojačao tamošnjeg prvoligaša Lugija.
Popularni Gara, koji će 29. decembra napuniti 24 godine, otkriva za "Nezavisne novine" kako mu teku prvi dani u Skandinaviji i kako su ga dočekali u novoj sredini.
"Za sada je sve ok. Učim jezik, treniram, igram utakmice i spavam. Ovdje je sve nekako lakše, živi se sporije, mirnije, bez stresa... To mi odgovara, ali priznajem, nedostaje mi Banjaluka. Nedostaju mi prijatelji i porodica, posebno djevojka", priča Garić, koji je za Borac na mjestu srednjeg beka debitovao još kao golobradi mladić.
Prema njegovim riječima, Lund je lijep grad sa oko 80.000 stanovnika, od kojih su polovina studenti:
"Sve vrvi mladim ljudima. U ovom gradu se nalazi Lund univerzitet, drugi najstariji fakultet u Švedskoj. Osnovan je 1666. godine, ima veliku reputaciju i mnogi mladi Šveđani dolaze ovdje da studiraju. U provod se uglavnom ide u obližnji Malme".
Garić kaže da mu klub plaća stan u centru grada, a da se za hranu mora snalaziti sam:
"Ne žalim se, sve mi je potaman. Blizu mi je dvorana, tako da pješke idem i vraćam se sa treninga i utakmica. Za klopu se uvijek nađe nešto. Probavam neka nova jela kojih nema kod nas i mogu vam reći da mi uglavnom prijaju".
Rekoše mi saigrači da u Lugiju plata nije kasnila devet godina... Nisam mogao da vjerujem svojim ušima, rekao Garić
Službeni automobil Garić nije dobio. Takvih nema u njegovom klubu, jer je u Lundu bicikl glavno prevozno sredstvo.
"Ostao sam zatečen kada sam tek stigao i vidio koliko ljudi ovdje vole bicikle. Ima ih na svakom koraku, rijetko ko sjeda u automobil, za razliku od Banjaluke, gdje se i u prodavnicu ide limenim ljubimcem", navodi Garić.
Plata je u Lugiju, naravno, redovna. Šveđani nemaju potrebu da razbijaju glavu s tim. Novac liježe na račun svakog 25. u mjesecu:
"Rekoše mi saigrači da u klubu plata nije kasnila devet godina... Nisam mogao da vjerujem svojim ušima."
Njegov klub nije dobro otvorio sezonu u švedskoj eliti, ali kako vrijeme odmiče, tako i Lugi igra sve bolje. Trenutno je peti na tabeli sa skorom od pet pobjeda i četiri poraza.
"Kao što sam već rekao, ovdje je sve opušteno. Nema nikakvih tenzija kad se izgubi utakmica, nema drame, nema galame... Svi u klubu su svjesni da je ljetos došlo dosta novih igrača i da je ekipi potrebno da se uigra. Start nam je bio loš, ali sada je sve došlo na svoje mjesto", ističe Garić i dodaje da je zadovoljan svojim partijama, ali da može bolje:
"Nisam se baš nešto iskazao kao strijelac, ali najvažnije je da igram, u prosjeku barem 30 minuta. Znam da ću, kako vrijeme bude odmicalo, biti sve bolji i bolji. Pokazaću koliko vrijedim kada se potpuno naviknem na ovdašnji rukometni stil. Ono što me je posebno fasciniralo je izuzetan odnos Uprave, trenera i navijača prema igračima. To se riječima opisati ne može..."
U Lugiju se trenira samo poslije podne i to ne bez razloga:
"Moji klupski drugovi su uglavnom zaposleni, a tako je i u ostalim švedskim ekipama. Ujutro se radi, a poslije podne trenira. Zato ja vježbam dva puta dnevno".
Moji klupski drugovi su uglavnom zaposleni, a tako je i u ostalim švedskim ekipama, kaže Garić
Ni u dalekoj Švedskoj Garić nije sam. U Lugiju, naime, igra Nemanja Milošević, nekadašnji član Borca, a nedavno im se priključio i Dušan Kresojević, bivši trener golmana banjalučkog kluba:
"Nemanja mi zaista mnogo pomaže. Uvijek je tu kada mi nešto zatreba. On je već starosjedilac u Švedskoj i rado poslušam sve njegove savjete. Kresojević je skoro stigao, radiće ovdje kod rodbine u restoranu, pošto je on i profesionalni kuhar".
Borac je klub koji će Goranu Gariću uvijek ostati u srcu.
"Drago mi je da Borac igra dobro u regionalnoj ligi. Čuo sam da je protiv Zagreba i Metalurga bila ludnica u 'Boriku'. Žao mi je što nisam prisustvovao tim spektaklima, ali biće prilike", sa sjetom u glasu zaključuje Goran Garić, banjalučki "viking".
Pivo šest evra
U Švedskoj je pivo luksuz, kao i u većini razvijenih evropskih zemalja.
"Pivo u kafićima košta šest evra. Mnogo, nema šta", priča Garić i u šaljivom tonu nastavlja:
"Ta cijena me podsjetila na slučaj mog bivšeg saigrača Gorana Malića iz vremena kada je igrao u Austriji. Pričao mi je da ga je tadašnji direktor Borca Momo Golić jednom prilikom nazvao i pitao: "Koliko u Inzbruku košta pivo?' Malić mu je odgovorio: "Osam evra", našta mu je Golić u šali uzvratio: "Pa, šta ćeš tamo onda, vraćaj se kući".