Koliko je u današnjem rukometu teško osvojiti pehar Lige šampiona najbolje potvrđuje primjer hrvatskog "mađioničara" Ivana Balića. Zvanično najbolji rukometaš svijeta svih vremena tokom blistave karijere osvojio je skoro sve što se moglo osvojiti, ali evropski vrh za njega je i dalje neosvojiv. Najbliži tronu bio je 2006. godine, kada je u dresu Portland San Antonija igrao finale protiv Siudad Reala i izgubio.
Ove sezone Balić će sa Zagrebom pokušati da ispuni dugogodišnji san, ali svjestan je uvijek nasmijani Splićanin da će to biti težak zadatak za hrvatskog šampiona.
"Stvarno želim taj trofej i još mu se nadam, ali i ako ga nikada ne osvojim neću biti previše razočaran", kaže Ivano Balić u ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne novine" i dodaje:
"Iako sam već dugo profesionalac, rukomet i dalje doživljavam kao igru. Uživam u svakom trenutku koji provedem na terenu, a to je, priznaćete, najvažnije. Osvojio sam dosta trofeja i potpuno sam zadovoljan svojom karijerom. Uvijek sam se trudio da igram najbolje što mogu, za dobrobit momčadi. Tako je i sada u Zagrebu. Imamo dobar tim i ako nas sreća pogleda na žrijebu, možemo daleko da doguramo u Ligi prvaka".
NN: Zanimljivo je i da sa reprezentacijom Hrvatske niste osvojili Evropsko prvenstvo?
BALIĆ: Posljednja dva šampionata smo igrali u finalu i izgubili. Jednom od Danaca, drugi put od Francuza. Ko zna, možda će u Srbiji 2012. godine biti treća sreća.
NN: Zagreb ima realne šanse da takmičenje u grupi završi na drugom mjestu, odmah iza neprikosnovenog Siudad Reala?
BALIĆ: Naš prvi cilj je da grupu završimo na što boljoj poziciji kako bismo dobili lakšeg protivnika u osmini finala, ako u današnjem rukometu uopšte ima lakih rivala. Vidjećemo, ima još dosta da se igra. Od preostale tri utakmice u grupi, dvije igramo doma i jednu na strani, protiv Siudada. Svašta se još može desiti.
NN: Bosna BH gas ste deklasirali u Zagrebu. Da li je to bila osveta za remi u Sarajevu?
BALIĆ: Nismo razmišljali u tom pravcu niti želimo bilo kome da se svetimo. Jednostavno, trebala nam je pobjeda i igrali smo stvarno dobro, a Sarajlije stvarno loše. Mislim da im je to bila najlošija utakmica ove sezone, ali i dalje imaju šanse da prođu grupu.
NN: Mediji su poslije te utakmice prenijeli Vaše riječi da se protivite regionalnoj ligi. Da li ste stvarno protiv ujedinjenja rukometa na prostorima bivše Jugoslavije?
BALIĆ: Ne, naprotiv, mislim da je to dobra ideja. Ako se u regionalnoj ligu bude takmičilo pet, šest kvalitetnih ekipa, ona može da donese veliki napredak rukometa na ovim prostorima.
NN: Do sada niste igrali u Banjaluci, ali imali ste prilike da se družite sa bivšim igračima Borca - Maglajlijom, Smajlagićem, Jovićem, Andrejem Golićem, Jaškićem...?
BALIĆ: Sve su to dobri dečki i vrhunski igrači. Eto, ako zaživi regionalna liga, eto mene u Banjaluku, da vidim gdje su oni to igrali...
NN: Proglašeni ste najboljim rukometašem svijeta svih vremena. Šta Vi mislite ko je najbolji?
BALIĆ: Stvarno ne znam. Mnogo je sjajnih igrača bilo, a biće ih još više, siguran sam. U svakom slučaju, ponosan sam na to priznanje.
NN: Uskoro počinje Svjetsko prvenstvo u Švedskoj. Može li Hrvatska da skine s trona velikog rivala Francusku?
BALIĆ: Nisu slučajno "trikolori" ujedinili sve tri titule, evropsku, svjetsku i olimpijsku. Trenutno su najbolja momčad na svijetu i biće teško oduzeti im krunu. Naravno, to ne znači da nećemo pokušati. Od nas se uvijek očekuje borba za najsjajniju medalju i već smo navikli na taj pritisak. Za Francuze neće igrati dva važna igrača, Narcis i Gigu, pa ako nas povrede zaobiđu, možemo se nadati najsjajnijem odličju.
NN: U grupi ste sa Srbijom. Šta očekujete od tog duela?
BALIĆ: Biće to, sasvim sigurno, težak meč. Znam da će Srbi pokušati konačno nešto da naprave na velikom takmičenju i zato će biti opasni.
NN: U reprezentaciji ste dobili pravog nasljednika, Domagoja Duvnjaka?
BALIĆ: Dule je sjajan igrač i čovjek. Izrastao je u ekstra rukometaša. Samo neka nastavi da radi kao i do sada. Nadam se da će se oporaviti od operacije koljena do Svjetskog prvenstva. U stvari, mora se oporaviti, jer ću u suprotnom samo ja morati igrati. Šalim se, naravno.
NN: Koliko je današnjim rukometašima teško održati formu kada imaju tako zgusnut raspored tokom sezone?
BALIĆ: Teško, pogotovo onim igračima koji nastupaju u Njemačkoj, gdje je svaka utakmica važna. Nama u, da tako kažem, slabijim ligama je nešto lakše.
NN: Za Vas kažu da više volite da asistirate saigračima, nego da postignete gol?
BALIĆ: Istina je to. Možda zato što sam prvo trenirao košarku, pa tek onda rukomet.
NN: I Vaši roditelji, otac Žarko i majka Stjepanka, bili su profesionalni rukometaši, ali ste i pored toga u ruke uzeli prvo košarkašku loptu?
BALIĆ: Zbog Jugoplastike, koja je u to vrijeme bila sve u Splitu, svi su bili ludi za košarkom, pa tako i ja. Na "Gripama" sam trenirao tri, četiri godine, a onda mi je prišao Mate Bokan, prijatelj mog oca, i predložio da dođem kod njega u RK Split. Tako je sve počelo...
NN: Da li i dalje volite i pratite košarku?
BALIĆ: Da nisam postao rukometaš, sigurno bih bio košarkaš. Volim taj sport skoro isto koliko i ovaj od kojeg živim. I dan-danas znam ostati do četiri ili pet sati ujutro da gledam NBA utakmice. Ma, volim ja sve sportove, čak i hokej na ledu.
NN: Idol ste mnogim klincima u Hrvatskoj, ali i šire. Ko je bio Vaš rukometni uzor?
BALIĆ: Francuz Džekson Ričardson. Kada sam nakon osvojene titule prvaka svijeta 2003. godine shvatio da mogu birati klub, rekao sam da u obzir dolazi samo Portland San Antonio, jer je tamo tada igrao Ričardson.
NN: Rukomet u finansijskom smislu napreduje iz godine u godinu, ali i dalje je miljama daleko od recimo fudbala i košarke?
BALIĆ Istina je da su u rukometu danas mnogo veće cifre nego što su bile, ali još smo daleko od nogometaša. Zaista ne znam zašto rukomet nije popularniji, meni je super. Možda nije popularan zato što suci mogu odrediti pobjednika, pa ljudi gube interes kada manji klub ne može pobijediti veći.
NN: Kada biste mogli da mijenjate pravila u rukometu, šta biste uradili?
BALIĆ: Uveo bih košarkaške izmjene, nakon prekida i uz najavu. Onda više ne bi bilo, da tako kažem, "drvosječa" koji igraju samo obranu. Već 50 godina igra se ovako i možda bi stvarno nešto trebalo promijeniti.
NN: Djelujete uglavnom opušteno na parketu. Šta može da Vas izbaci iz takta?
BALIĆ: Sudačke nepravde me jako živciraju, ali i nekorektni udarci protivničkih igrača. Rukomet je muški sport, ali to ne znači da nekome možete razbiti glavu ili ga uhvatiti za vrat.
NN: Imate 31 godinu, koliko još planirate da igrate i šta ćete raditi kada okačite patike o klin?
BALIĆ: Ništa još ne planiram, ali to me sve češće pitaju u posljednje vrijeme. Nisam valjda toliko star... Ne znam, ostaću u sportu, to je jedino sigurno.
Trofeji
Ivano Balić je u dosadašnjoj karijeri osvojio titulu svjetskog prvaka (2003. godine) i olimpijskog šampiona (2004), a kao vicešampion je završavao svjetska prvenstva 2005. i 2009, te evropska 2008. i 2010. godine. U više navrata biran je za najboljeg igrača najvećih turnira, a 2003. i 2006. godine proglašavan je za najboljeg svjetskog rukometaša. Ove godine je dobio najviše glasova u anketi Svjetske rukometne federacije (IHF), što mu je donijelo laskavo priznanje najboljeg rukometaša planete svih vremena.
Zaspao, pa dobio četvorku
NN: Upućeni kažu da u reprezentaciji Hrvatske nosite dres s brojem četiri, jer ga niko nije htio?
BALIĆ: Svojevremeno, u kadetskoj reprezentaciji Hrvatske, dresovi su dijeljeni nakon dnevnog odmora, a Vedran Zrnić i ja smo zaspali. Kada smo se probudili ostali su samo dresovi sa brojevima sedam i četiri. Nitko ih nije htio. Zrnić je tada odabrao sedmicu, a meni je preostala četvorka. Da me nije ona dopala, vjerojatno bih uzeo broj tri, zato u klubu i nosim broj 34.