Ivano Balić, as Zagreba CO i hrvatske reprezentacije, u utorak je prvi put stigao u Banjaluku, rukometni grad, gdje njegov klub večeras igra utakmicu 4. kola SEHA lige protiv Borac M:tela.
Balić je za u intervju za "Nezavisne novine" rekao da je čuo mnogo rukometnih bajki o gradu na Vrbasu i da mu je izuzetno drago što će konačno imati priliku da se predstavi banjalučkoj publici.
"Naravno da sam se naslušao rukometnih priča o Banjaluci i Borcu. Božidar Jović, naš sportski direktor, rođen je u ovom gradu, tu je počeo igrati rukomet... Andrej Golić i Senjanin Maglajlija su takođe sa uspjehom nosili dres banjalučkog kluba i, eto, napokon ću i sam moći da se uvjerim u istinitost svih tih priča", tihim glasom govori Balić, rukometni "Mocart", koji je bez razmišljanja prihvatio razgovor za naš list.
NN: Čuli ste, vjerovatno, da Banjalukom šeta armija lijepih djevojaka?
BALIĆ: Još se nisam uvjerio u to. Sačekajte malo, dok obiđem grad, možda i primijetim koju.
NN: Regionalna liga Vas je dovela u Banjaluku. Da li to takmičenje ima perspektivu?
BALIĆ: Naravno, ovo je super liga od koje će najviše koristi imati mladi rukometaši. Samo kroz kvalitetno takmičenje igrači mogu da napreduju, a siguran sam da će i sponzori sada biti mnogo više zainteresirani za rukomet. Ovo je prva sezona, normalno je da ima problema, ali ne treba sumnjati da će u budućnosti svi profitirati, od igrača, preko klubova i saveza, pa do gledatelja.
NN: U pripremama za utakmicu gledali ste ekipu Borac M:tela. Kako Vam se čini?
BALIĆ: Dobra momčad, nema šta. Protiv Vardara i Crvene zvezde su odigrali odlično i nikome neće biti lako u Banjaluci.
NN: Raspored je paklen, poslije Borca igrate protiv Bosna BH gasa u Ligi šampiona. Kako Vaše tijelo izdržava napore s obzirom na činjenicu da ste imali velikih problema sa povredom leđa?
BALIĆ: Izdržavam nekako, leđa su sada ok. Ritam je takav, kakav je, nema se svrhe žaliti.
NN: Iako potičete iz rukometne porodice, košarka je bila Vaša prva ljubav. Da li ste se ikada pokajali što ste promijenili sport?
BALIĆ: Možda sam u početku razmišljao o tome da li sam donio ispravnu odluku, ali nikada se nisam pokajao što sam uzeo rukometnu loptu u ruke. Zavolio sam rukomet, a volim ga i dalje.
NN: Vaš sin Dino igra košarku iako mu je otac jedan od najboljih rukometaša svijeta?
BALIĆ: Pustio sam ga da sam odluči. Ima tek 11 godina, pa se možda predomisli, kao i ja. Neću ga forsirati, neka se bavi sportom koji voli.
NN: Mnogi bi željeli da su na mjestu Ivana Balića. Da li ste Vi zadovoljni svojim životom?
BALIĆ: Jesam, sretan sam ovakav kakav jesam. Mislim da sam izgradio uspješnu karijeru i zaista nemam za čim žaliti. Još da mi je trofej Lige prvaka... Da, bio bih još zadovoljniji kada bih osvojio europski naslov za Zagrebom.
NN: Imaćete novu šansu ove sezone?
BALIĆ: Čekajte, nećemo ići toliko daleko. Zagreb ima dobar tim, ali moramo da idemo korak po korak. Prvi cilj je da se plasiramo na drugo mjesto u grupi, a kasnije ćemo razmišljati kako dalje.
NN: Vaša zvijezda vodilja bio je Džekson Ričardson. Čime Vas je Francuz očarao?
BALIĆ: Lakoćom igranja rukometa... Mogao je da radi stvari koje niko drugi nije. Divio sam mu se i čast mi je što sam imao priliku igrati sa takvim majstorom. Uostalom, zbog Ričardsona sam svojevremeno i došao u Portland San Antonio.
NN: Vidite li možda svog nasljednika u Zagrebu i hrvatskoj selekciji?
BALIĆ: I klubu i u reprezentaciji ima dosta talentiranih igrača. Svi oni imaju svoj stil, tako da su poređenja nezahvalna. Bitno je da mladi rukometaši, bez obzira na kojoj poziciji igraju, vjeruju u sebe i da na svakom treningu, na svakoj utakmici, daju sve od sebe. Trud se mora isplatiti.
NN: Hrvatska nikako da skine Francusku sa evropskog i svjetskog trona. Po čemu su to "trikolori" posebni"?
BALIĆ: Tuku se u obrani bolje od ostalih. Kod Francuza svih šest igrača udara, pa sudije ne mogu isključiti cijelu momčad. Kod nas tuče samo jedan i odmah zaradi isključenje.
NN: Imate 31 godinu. Jeste li razmišljali o trenerskom poslu nakon igračke karijere?
BALIĆ: Kao trener bih mogao raditi samo sa mladim. Tome ću se, vjerojatno, posvetiti kada prestanem igrati. Pero Petličić i ja smo osnovali rukometnu akademiju, tako da za novi posao ne treba da brinem.
NN: U Banjaluci radi Škola rukometa "Golić Šarić", a i Nikola Karabatić ima svoju akademiju NK22? Da li je to možda rad sa mladima postao trend kod vrhunskih rukometaša?
BALIĆ: Dobro je to za budućnost rukometa. Djeca će imati od koga da nauče sve čari ove igre. Znam da su u Banjaluci Šarić i Golić otvorili školu i bilo bi mi drago kada bismo uspostavili suradnju.
Nije želio u Njemačku
NN: Bundes liga je najjača u Evropi. Da li ste nekada pomišljali da zaigrate za neki njemački klub?
BALIĆ: Imao sam nekoliko ponuda iz Njemačke, ali nisam želio da idem, jer ne volim način na koji se tamo igra. Mnogo se trči i šutira, bez puno taktike. Snaga je ključna. Kada sam nakon svjetske titule u Portugalu shvatio da mogu birati klub, rekao sam da u obzir dolazi samo Pamplona, samo Portland San Antonio. Tamo je igrao Džekson Ričardson i nisam želio propustiti priliku da zaigram s njim.
Popravni u Srbiji
NN: Hrvatska je početkom ove godine na SP u Švedskoj osvojila peto mjesto. Hoće li na EP u Srbiji plasman biti bolji?
BAKLIĆ: Iskreno se nadam. U Švedskoj nismo došli do prilike boriti se za medalju i svi se nadamo da ćemo u Srbiji položiti popravni.
Puna vitrina pehara
Ivano Balić je u dosadašnjoj karijeri osvojio titulu svjetskog (2003. godine) i olimpijskog šampiona (2004), a kao vicešampion je završavao svjetska prvenstva 2005. i 2009, te evropska 2008. i 2010. godine. U više navrata biran je za najboljeg igrača najvećih turnira, a 2003. i 2006. godine proglašavan je za najboljeg svjetskog rukometaša. Prošle godine je dobio najviše glasova u anketi Svjetske rukometne federacije (IHF), što mu je donijelo laskavo priznanje najboljeg rukometaša planete svih vremena.