Možda nije bio najbolji, ali je svakako bio najomiljeniji hrvatski rukometaš u posljednjoj deceniji.
Mirza Džomba odlučio je reći zbogom rukometu, a do konačnog odlaska u mirovinu jednom od najboljih desnih krila svih vremena preostalo mu je samo još dogovoriti modalitet razlaza s Kielceom.
Poljski klub posljednju mu je u bogatoj profesionalnoj karijeri, koju je počeo u matičnom Zametu. Ubrzo su u njemu vunderkinda primijetili ljudi iz Zagreba, pa je Džomba preselio u metropolu, gdje je redovno osvajao naslove nacionalnog prvaka.
Međutim, što se tadašnjeg Badel 1862 Zagreba tiče, i klubu i Džombi jedna je želja ostala neispunjena. Tri je godine zaredom, 1997.-1999., gubio u finalu Lige prvaka. Džomba je i inače jedan od najvećih gubitnika u finalima kad je klupski rukomet u pitanju, jer je od sedam završnica Lige prvaka samo jednom uspio osvojiti naslov, i to 2006. sa Ciudad Realom.
Prethodno je na zadnjoj prepreci pokleknuo i s mađarskim Fotex Veszpremom, iz kojeg je otišao u redove španskog velikana.
2007. se Džomba vratio u Zagreb, ali nije uspio postići rezultate u Evropi kao u prvom mandatu dok je nosio dres zagrebaša. Tri godine kasnije potpisao je za Kielce, s kojim se ovih dana razlazi.
Mirza Džomba u reprezentaciji je, pak, posebna priča. Vrlo brzo Džomba je dostigao slavu svog prethodnika na desnom krilu, Irfana Smajlagića. Bio je neizostavni član generacije koja je harala svjetskim rukometom u od 2003. na ovamo. Te godine Džomba je osvojio zlato na SP-u u Portugalu, a godinu dana kasnije bio je najbolji strijelac Evropskog prvenstva u Sloveniji, sedam mjeseci prije nego će Hrvati u Ateni osvojiti olimpijsko zlato. Takođe, godinu dana kasnije Džomba je osvojio i srebro na SP-u u Turnisu.