Dok većina mladih ozbiljno razmišlja da napusti Bosnu Hercegovinu, to nije slučaj kod svestrane i talentovane Banjalučanke Lane Knežević (17).
Priča o rukometašici Omladinca, novog člana Prve lige Republike Srpske, sutkinji na parketima na kojima se igra Druga liga RS, te članici još nekoliko društvenih organizacija mogla bi potaknuti mnoge da promijene to mišljenje. Ona zasad ne razmišlja kao većina njenih vršnjaka.
"Kako idem u medicinsku školu, svi, bukvalno, kada čuju to, kažu: 'Super, završi to i idi u Njemačku.' To mi je neprihvatljivo, jer ja stvarno hoću da ostanem ovdje, da ovdje započnem nešto svoje. To govorim sa trenutne tačke gledišta, za koju godinu možda ne budem razmišljala ovako, ali trenutno mi je želja da ostanem ovdje i da koliko-toliko probam mijenjati nešto", počela je svoju priču za "Nezavisne" Lana.
Iako je kao malu nije privlačio rukomet, na nagovor Slavice Milivojević, koja ju je tada u osnovnoj školi trenirala gimnastiku, otišla je na jedan trening.
"To se desilo 2009. godine. Od tada ljubav prema ovom sportu je rasla nakon svakog treninga", kaže talentovana rukometašica.
No, tu se nije zaustavila. Osim u rukometu, odlučila je da se oproba u ulozi rukometnog suca, a pored svega aktivna je u još nekoliko organizacija. Odlična učenica SŠC "Gemit Apeiron" (smjer fizioterapeutski tehničar) je tako PR u Mreži savjeta učenika banjalučke regije, vršnjački je edukator u dvije organizacije, volonter u domu za nezbrinutu djecu, te član Interact kluba i kluba "Budi muško", koji se bavi diskriminacijom i borbom protiv nasilja.
"Nekoliko godina nakon što sam počela trenirati, odlučila sam se oprobati u suđenju. Iako tada nisam očekivala da ću se tome ozbiljno posvetiti, trenutno mi je nakon škole to najvažnija aktivnost. Vjerujem da se svaki sportista vidi jednoga dana na Olimpijskim igrama. Tako i ja, samo iz druge perspektive, iz perspektive sudije, ističe ambiciozna Banjalučanka i dodaje:
"Kako volim da isprobavam nove, pozitivne stvari, prethodnih godina uključivala sam se u još nekoliko nevladinih organizacija koje se bave borbom protiv nasilja, diskriminacije i uopšte promovišu zdrave stilove života. Iako ih ima više, mislim da ne bih mogla odabrati najdražu organizaciju, jer sam u svakoj okružena grupom divnih mladih ljudi i svi se vodimo jednom stvari, a to je da svako od nas bude promjena koju želimo vidjeti u svijetu."
Ipak, na kraju je naglasila da je posebno čini sretnom volontiranje u Dječijem domu "Rada Vranješević".
"Od petnaeste godine odlazim u njihove porodice, pomažem im oko školskih obaveza, trudim se da im svoje znanje prenesem na najbolji mogući način, a slobodno mogu reći da sam i ja mnogo stvari naučila od njih. Prvenstveno, kako je to biti dobar, hrabar čovjek pun ljubavi. Žao mi je što trenutno ne mogu da im posvećujem više vremena, ali nadam se kroz nekoliko godina, kada završim sa školovanjem, da ću i dalje imati priliku da im se posvetim mnogo više", riječi su Lane Knežević.
Djeca me čine najsrećnijom
"Volim kada su mi dani isplanirani, svako veče pred spavanje pripremim detaljno plan za sutra tako da uz pomoć toga stižem sve da obavim, da otputujem, da treniram, a i da se odmorim. Kada me pitaju gdje se tačno vidim u budućnosti, malo mi je teže da definišem to jer radim na različitim mjestima. Ali jedino u šta sam sigurna je da će, pored rukometa, to biti djeca. Da li kroz moju struku, NVO sektor ili nešto treće, rad sa djecom je ono što me čini najsrećnijom i uvijek ću pronaći način da ostanem uz njih", zaključila je Kneževićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.