Vihorno lijevo krilo Borac M:tela i reprezentacije BiH Mirko Mikić već devetu sezonu s uspjehom nosi crveno-plavi dres.
Od kada je, zajedno sa tri godine mlađim bratom Nikolom, koji je u međuvremenu prestao da igra rukomet, stigao iz Kotor Varoša, nezamjenjiv je na svom "radnom mjestu". Uvijek je među najboljim strijelcima ekipe, a treneri ga vole jer je, prije svega, veliki profesionalac.
Mikić za "Nezavisne" kaže da nikada nije zažalio što je toliko dugo ostao u Borcu, a pričao je i o životu poslije rukometa, reprezentaciji BiH, Svjetskom prvenstvu u Španiji...
"Sjećam se kao da je juče bilo kada smo Nikola i ja na insistiranje tadašnjeg trenera Branislava Zeljkovića i koordinatora u stručnom štabu Zdravka Rađenovića stigli u Banjaluku. Bili smo impresionirani veličinom kluba i moram priznati da nisam vjerovao da ću se ovoliko zadržati u Borcu. Ali, to je moj put i ne žalim se. Igram u velikom klubu, klubu koji volim, i potpuno sam zadovoljan", istakao je 27-godišnji Mikić.
NN: Da li ste za sve ove godine imali neke konkretne ponude za promjenu sredine?
MIKIĆ: Imao sam, nije da nisam, ali nije to bilo ništa ozbiljno. Nisam dobio nijedan poziv koji bi me privukao, o kojem bih ozbiljno razmislio i, evo, još sam u Borcu. Lijepo mi je ovdje, ali to, naravno, ne znači da bih odbio neku pravu ponudu.
NN: Koje utakmice su Vam ostale u sjećanju?
MIKIĆ: Volim da se prisjećam mečeva u kojima smo osvojili trofeje. Bilo je to 2007. i 2011. godine, kada smo u finalu Kupa BiH pobijedili sarajevsku Bosnu, odnosno Izviđač MI grupu. Pamtim i neke evropske susrete, poput duela s Ankarom i Aragonom u "Boriku", pa okršaje iz SEHA lige sa Zagrebom i Metalurgom... Ali, najteže zaboravljam utakmice u kojima smo gubili. Prošlosezonske poraze od Goražda u finalu Kupa BiH i Sloge u odlučujućem meču za titulu još ne mogu da prebolim.
NN: Jeste li zadovoljni rezultatima Borca ove sezone?
MIKIĆ: Nismo imali neke visoke ambicije uoči početka sezone, cilj nam je bio da afirmišemo dva-tri mlada igrača koji će biti nosioci igre Borca u budućnosti. Sada kada smo doveli tri značajna pojačanja, braću Benjamina i Senjamina Burića, te Dejana Malinovića, ambicije će nam sigurno porasti. Siguran sam da će i naši rezultati u nastavku biti bolji i da ćemo pravo lice pokazati kada počne šampionat BiH. Za njega se spremamo i uigravamo u SEHA ligi, on nam je prioritet.
NN: U posljednje vrijeme ste redovno pozivani u reprezentaciju BiH, ali niste mnogo igrali. Očekujete li da će se to možda uskoro promijeniti?
MIKIĆ: Nisam siguran. Vukašin Stojanović je i dalje neprikosnoven na mojoj poziciji, ali strpljivo čekam svojih pet minuta i znam da ću da ih dočekam. Radujem se svakom pozivu u reprezentaciju, a na selektoru je da odluči ko će igrati.
NN: U toku je Svjetsko prvenstvo. U Španiji se nalaze sve reprezentacije s prostora bivše Jugoslavije, osim BiH. Ko je po Vašem mišljenju ostavio najbolji utisak dosad?
MIKIĆ: Definitivno Srbija. Nisam vjerovao da će Veselin Vuković tako lako uklopiti mlade igrače u tim. Odigrali su "orlovi" odlično sve tri utakmice i mislim da mogu daleko da doguraju. Hrvati su, takođe, podmladili tim, ali oni su uvijek jaki. Makedonci ko Makedonci, ostavljaju srce na parketu u svakoj utakmici, Slovenci imaju sjajnu mladu generaciju, a jedino su me Crnogorci razočarali. Vidi se da im nedostaje Draško Mrvaljević, njihov jedini pravi srednji bek.
NN: I za kraj, da li ste razmišljali o tome šta ćete raditi poslije aktivne karijere?
MIKIĆ: Studiram menadžment na privatnom fakultetu i moram priznati da mi ne ide baš najbolje. Tačnije, nemam mnogo vremena za učenje, a predavanja i ispiti su uglavnom vikendom, kada su i utakmice. Moram nekako da se natjeram i završim fakultet, a šta ću raditi nakon što završim s rukometom, ni sam ne znam. Igraću još dugo, siguran sam, samo da me zdravlje posluži.
Divim se Kokšarovu
NN: Ima li neko lijevo krilo u svijetu rukometa koje posebno cijenite?
MIKIĆ: Ima zaista mnogo odličnih igrača na mojoj poziciji, ali Eduard Kokšarov je definitivno najbolji. Rus je pravi majstor, baš kao i njegov sunarodnik Timur Dibirov. Po mom ukusu je i Nijemac Uve Genshajmer.