Dolaskom Nermina Salmana na čelo Rukometnog kluba Bosna iz Sarajeva u ljeto 2002. krenuo je uspon ovog sportskog kolektiva, koji je zaključen prošle sezone plasmanom u top 16 fazu Lige šampiona.
Na prošlogodišnjoj sjednici Skupštine Salman je odlučio da mjesto prvog čovjeka kluba prepusti nekom drugom, te da ubuduće bude navijač i jedan od sponzora Bosne.
Njegov posljednji potez kao prvog čovjeka Bosne bio je dovođenje Irfana Smajlagića za šefa stručnog štaba "studenata". Pod njegovim vodstvom Bosna je ušla među 16 najboljih klubova Evrope, ali Salman, ipak, smatra da je to njegova velika greška.
"Smajlagić dvije godine priča kako ga rukovodstvo kluba ne prati. Nije došao u Bosnu da mu dovedemo Serheja Rutenku ili neko drugo veliko rukometno ime, nego je došao da stvara igrače. Očito sam pogriješio što sam ga doveo i to priznajem", priča Salman i nastavlja:
"Nemam više ništa s RK Bosna niti želim imati od 31. avgusta ove godine. Tada je Upravni odbor jednoglasnom odlukom smijenio Smajlagića, a ko ga je kasnije i zbog čega vratio ne znam niti me interesuje. Za mene je to legitimna odluka, koju sam kao jedan od sponzora podržao i na koju nisam uticao. Od prošle godine nisam u rukovodećim organima kluba. Na sjednici Skupštine sam zamolio da me ne kandiduju niti za jednu funkciju, jer smatram da je nakon skoro deset godina bilo krajnje vrijeme da se povučem. Uz to, sportske radnike kod nas uvijek predstavljaju u nekom crnom svjetlu, a treneri i igrači su uvijek nevini. Da ne bi bilo da je Bosna moj klub, odlučio sam da ostanem u svojstvu sponzora i navijača", kaže Salman.
Vizija novog predsjednika Muhameda Pilava nije se svidjela Salmanu, ali kaže da je uz klub ostao sve do smjene, a potom i povratka Smajlagića na klupu.
"Moja i vizija novog predsjednika kluba nisu bile kompatibilne. Međutim, uprkos tome pomagao sam koliko mogu. Pronašao sam nekoliko sponzora, zahvaljujući mojim poslovnim vezama, ali i posredovao u dovođenju nekoliko igrača poput Dušana Čelice, Predraga Vujadinovića, Edina Tatara... Nije mi žao i dalje ću da navijam za Bosnu, ali neću više ništa imati s klubom. Međutim, reaktiviraću se, ali u nekoj drugoj sredini, poput Goražda ili Visokog, naravno ukoliko pronađem zajednički jezik s ljudima, da probamo napraviti nešto", zaključio je Salman.
Maglajlija, Šuman ili Radončić
Salman ne bježi od činjenice da je tokom proteklih godina bilo i grešaka rukovodstva kluba, ali smatra da je to sasvim normalno:
"Jasno je da je bilo grešaka, ponekad i dovođenja igrača koji nisu kalibar za Bosnu, ali to se dešava. Međutim, kroz klub je u proteklih desetak godina prošlo na stotine igrača, a nikada niko od njih nije uzeo niti feninga za bilo šta. Da jeste, valjda bi se našao neki od njih i rekao da je od njega tražen novac. Da je pameti sada bi se klub okrenuo našim bivšim reprezentativcima koji su završili karijeru, poput Senjanina Maglajlije, Bilala Šumana ili Damira Radončića, za koje sto posto znam da bi sutra sjeli na klupu Bosne."