Mnoge svjetske zvijezde prodefilovale su kroz Doboj za pet dana, koliko je trajao 42. međunarodni rukometni TV turnir šampiona, ali nijedna nije sijala takvim sjajem kao as Monpelijea Nikola Karabatić.
On je najbolji, vjerovatno i najplaćeniji rukometaš svijeta, idol mladih na svim meridijanima, veliki humanista, pravi medijski magnet gdje god se pojavi.... Ukratko - ono što je Dejvid Bekam u fudbalu, to je Nikola Karabatić u rukometu. Međutim, kada se malo "zagrebe po površini" i zaviri u dušu ovog kršnog Nišlije, dođe se do nedvosmislenog zaključka da je Karabatić, u stvari, sasvim običan momak koji je život posvetio sportu i porodici.
"Da, porodica mi je sve u životu, bez nje ne bih bio ono što sam sada. Otac Branko, majka Radmila i brat Luka su me uvijek podržavali, dijelili smo i tugu i radost, u sportu i životu, pa su, kada malo bolje razmislim, svi moji uspjesi i njihovi uspjesi. Evo, roditelji su bili uz mene tokom cijelog turnira u Doboju i zaista se trudimo da svaki slobodan trenutak provedemo zajedno", kaže Nikola Karabatić u ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne novine".
NN: Prvi put ste u Doboju, kakvi su utisci?
KARABATIĆ: Fenomenalni u svakom smislu! Turnir je bio veoma jak, imali smo vrhunski smještaj u hotelu "Kardial", a naši domaćini, kako u Banji Vruićici, tako i u Doboju, su se potrudili da nam sve bude potaman. Oduševljen sam i atmosferom, zanimanjem djece za rukomet, ali i njihovim poznavanjem ove igre i igrača. To govori da rukomet na ovim prostorima ima svijetlu budućnost. Moj otac je svojevremeno igrao ovdje i drago mi je da sam i ja osjetio čari igre na otvorenom terenu. Poseban je to šmek, zaista poseban.
NN: Stiče se utisak da ste se u Doboju osjećali kao svoj na svome?
KARABATIĆ: Tačno tako. Cijeli prostor bivše Jugoslavije smatram za svoj, osjećam se kao kod kuće bilo da sam u Zagrebu, Beogradu, Nišu, Herceg Novom, Sarajevu ili Doboju. Francuz sam i na to sam ponosan, ali ponosan sam i na svoje korijene. Zato uvijek volim i svaku priliku koristim da dođem na ove prostore.
NN: Rekli ste već da je za Vaš put do svjetskog vrha najzaslužnija porodica. Ima li još neko kome dugujete zahvalnost za sve što ste postigli, a postigli ste zaista mnogo?
KARABATIĆ: Kad god me pitaju koji treneri su mi najdraži, uvijek odgovaram isto - otac Branko, Patris Kanaje i Noka Serdarušić. Od oca sam naslijedio gene i ljubav prema ovoj igri. Mnogo smo pričali o rukometu kada sam počinjao da igram, pričamo i dalje, i mogu slobodno reći da je on moj najbolji savjetnik i kritičar. Kanaje je prepoznao moj talenat, dao mi šansu i usmjerio me na pravi put, dok je Serdarušić, bez dileme, najzaslužniji što sam stigao do vrha. Doveo me u Kil i tamo me naučio da budem još bolji čovjek i još bolji rukometaš. Toliko smo se vezali da je Noka sada kao član naše porodice. Eto, sva trojica su bila u Doboju, pa sam imao i dodatni motiv da se pokažem u što boljem izdanju.
NN: Osvojili ste sve najvažnije trofeje u svijetu rukometa. Koji su Vam sada motivi?
KARABATIĆ: Uvijek isti - pobjede, trofeji i ostanak na svjetskom vrhu. Sve dok budem igrao, jurišaću na titule, kako sa klubom tako i sa reprezentacijom Francuske. Gledam samo naprijed, ne osvrćem se, iako su mi svaki pehar, svaka nagrada, svaki važan gol urezani u pamćenje. Sportista sam, živim taj život, zanimaju me samo uspjesi... To je tako i ne može biti drugačije.
NN: Onda Vam je sigurno žao što Monpelije nije osvojio turnir u Doboju?
KARABATIĆ: Naravno da mi je žao. Kod mene nema zvanične i prijateljske utakmice. Sve su iste. U svim mečevima hoću da pobijedim. Takav sam, šta ću. Ipak, važno je da smo savladali Celje Pivovarnu Laško u borbi za treće mjesto, jer nam je to bila posljednja provjera pred početak sezone u Francuskoj. Siudad Real je zasluženo osvojio pehar i pokazao da će ponovo biti jedan od glavnih kandidata za titulu prvaka Evrope.
NN: Kakve su ambicije Monpelijea, može li Vaš klub do završnice Lige šampiona?
KARABATIĆ: To nam i jeste cilj ove sezone. Želimo da se plasiramo na fajnal for Lige šampiona i da odbranimo titulu prvaka Francuske. Vidjećemo, mislim da imamo jak tim koji je sposoban da ostvari te zadatke.
NN: Ko su još, po Vašem mišljenju, favoriti za evropski tron?
KARABATIĆ: Posljednjih godina pet ili šest ekipa konkuriše za titulu u Ligi šampiona. To su Kil, Hamburg, Siudad Real, Barselona, Čehovski medvedi i Monpelije. Nijanse odlučuju kada se sastaju ove ekipe, a tako će biti i ove godine.
NN: U Doboju ste na djelu vidjeli dva bh. kluba, Bosnu BH gas i Slogu. Šta kažete, da li je Evropa mnogo odmakla?
KARABATIĆ: Odmakla jeste, ali nije mnogo. Igrači sa ovih prostora uvijek su bili tehnički dobro potkovani, igrali su lijepo za oko, ali u današnjem rukometu pobjeđuju i snaga i taktika. Rukometaši iz Njemačke, Francuske i Španije su fizički daleko ispred i to je ono što pravi razliku.
NN: Kako Vi održavate kondiciju kada ste na odmoru?
KARABATIĆ: Uglavnom trčanjem, teretanom i plivanjem. Naravno, moram da pazim i na ishranu. Nekada se malo opustim pa pojedem nešto što mi se jede u tom trenutku, ali uglavnom se pridržavam pravila, jer bez pravilne ishrane i žestokih treninga nema ni vrhunskog sportiste.
NN: Francuska će imati težak zadatak da odbrani sve tri krune - evropsku, svjetsku i olimpijsku?
KARABATIĆ: Da, biće teško, ali mislim da imamo ekipu koja će još dugo vladati svjetskim rukometom. Posebno zadovoljstvo biće mi da zaigram na Evropskom prvenstvu u Srbiji 2012. godine. Znam da ću imati veliku podršku sa tribina i jedva čekam da šampionat počne.
NN: Vaš brat Luka trenutno je specijalista za odbrambene zadatke u Monpelijeu. Kada će postati "igrač u oba pravca", kako vi rukometaši to volite da kažete?
KARABATIĆ: Za one koji ga ne poznaju dovoljno kao ja, njegov napredak je iznenađujući. To je i normalno, jer je sve do prije tri godine bio vrhunski teniser. Prošle godine nije imao veliku minutažu u Monpelijeu, ali sada sve dolazi na svoje mjesto. Ako ovako nastavi da radi i sluša, brzo će zaigrati za reprezentaciju Francuske i to "u oba pravca".
NN: Bavite li se humanitarnim radom?
KARABATIĆ: Volim da pomažem ljudima, posebno onim najmlađim. Tako sam odgojen. Aktivno sam uključen u tri humanitarne organizacije koje, uglavnom preko sporta, pomažu djeci širom svijeta. Evo, uskoro treba da se priključim i četvrtoj.
NN: Jeste li razmišljali šta ćete da radite poslije igračke karijere. Privlači li Vas trenerski ili možda menadžerski posao?
KARABATIĆ: Uh, zaista nisam razmišljao o tome. Znam samo jedno, a to je da ću ostati u sportu, na ovaj ili onaj način. Ne želim da radim svašta kad završim karijeru, hoću neki posao koji će me ispunjavati potpuno, pa ću morati dobro da razmislim kako najpametnije da uložim sredstva koja sam zaradio.
Moda na čekanju
NN: Bavite se i modom, kako Vam ide taj posao?
KARABATIĆ: Moram priznati ne baš najbolje. Pokrenuo sam, zajedno s jednim svojim menadžerom, modnu liniju donjeg veša i nisam ni znao koliko taj posao zahtijeva vremena. Uz to, ni sa menadžerom više nisam u odnosima kakvim sa bio, tako da je moda trenutno na čekanju. Možda je i bolje tako, jer sada potpuno mogu da se posvetim rukometu.
Bojinović legenda Monpelijea
NN: Monpelije, izgleda, ne može bez Banjalučana. Led je probio Andrej Golić, Mladen Bojinović je već osmu godinu u klubu, a ljetos je stigao i Branislav Obradović?
KARABATIĆ: Sve su to pravi momci, sjajni rukometaši. Bojinović je zaista učinio mnogo za Monpelije. Ma, on je legenda Monpelijea, što potvrđuje i broj trofeja koje je osvojio u ovom klubu. Obradović se još privikava na novu sredinu, novu zemlju, ali siguran sam da će brzo pokazati da je pravi desni bek za Monpelije.
O Blanki ni riječi
Nije bilo lako zakazati razgovor s Nikolom Karabatićem. To je i razumljivo, s obzirom na činjenicu da medije u regionu, ali i Evropi, najviše zanima njegova veza sa jednom od najboljih svjetskih atletičarki Blankom Vlašić. Sjajni rukometaš još nije spreman da priča o ljubavi i tek kada smo njegovom saigraču Banjalučaninu Mladenu Bojinoviću obećali da ga nećemo ništa pitati o vezi s hrvatskom sportskom divom, Karabatić je pristao na razgovor.
"Ne želim da pričam o svom privatnom životu, a to neki novinari ne mogu da shvate", kaže Karabatić.
Profil
Ime i prezime: Nikola Karabatić
Datum rođenja: 11. april 1984.
Mjesto rođenja: Niš
Nadimak: Kara, Niko
Visina: 196 cm
Težina: 102 kg
Klub: Monpelije
Broj na dresu: 22
Reprezentacija: Francuska
Mečeva za reprezentaciju: 162
Golova za reprezentaciju: 688
Hobi: Bioskop, šoping, Internet
Trofeja puna riznica
Nikola Karabatić je jedan od najtrofejnijih rukometaša današnjice. Pet puta je bio prvak Francuske s Monpelijeom, četiri puta šampion Njemačke s Kilom, dva puta prvak Evrope (Monpelije i Kil), svjetski je prvak, dva puta evropski i olimpijski šampion sa Francuskom, a dva puta je proglašavan za najboljeg rukometaša svijeta. Tu su i dvije bronze sa svjetskih prvenstava, te jedna evropska. S obzirom na činjenicu da ima tek 26 godina, Karabatić bi mogao da postane najtrofejniji rukometaš svih vremena.