MALME - Rukometna reprezentacija Srbije nije uspjela da ostvari planirani cilj na 22. šampionatu svijeta, koji je od 13. do 30. januara održan u Švedskoj, jer je zauzela tek deseto mjesto sa skromnim učinkom od tri pobjede, dva remija i četiri poraza.
Uoči početka Mundijala "bijeli orlovi" se nisu previše zalijetali obećanjima i pričama o visokim dometima, ali je kao cilj određen plasman do sedmog mjesta, odnosno prolazak u kvalifikacije za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine.
S obzirom da izabranici selektora Veselina Vukovića nisu u Švedskoj pobijedili nijednog evropskog protivnika i da su se mučili čak i protiv rivala veoma skromnog kvaliteta, poput Alžira i Argentine, jasno je da nisu bili ni blizu željene pozicije u konačnom plasmanu.
Poražavajući podatak za stručni štab reprezentacije i čelne ljude srbijanskog rukometa je činjenica da je srpski državni tim mnogo bolje partije pružio u pripremnim utakmicama nego na šampionatu.
Srbija je ponovo iskazala stare kvalitete, ali i probleme u igri, pa se čini da i poslije decenije bez osvojene medalje na velikim takmičenjima "tapkaju u mjestu" i da nijedan od često mijenjanih selektora nema viziju kako da unaprijedi ono što je zatekao.
Najveći problem u igri nesumnjivo je nedostatak kvalitetnog srednjeg beka. S obzirom da nijedan naš reprezentativac u svom klubu ne igra na toj, najosjetljivoj poziciji sa koje se gradi napad, srpski selektori se iz takmičenja u takmičenje dovijaju, pa lijeve ili desne bekove postavljaju na mjesto plejmejkera.
Šampionat u Švedskoj karakterističan je po tome što se niko od ponuđene tri opcije nije snašao kao srednji bek. Kapiten Mladen Bojinović igrao je vrlo malo jer se nije oporavio od povrede, Žarko Šešum imao je veliki problem sa samopouzdanjem, a Nenad Vučković je bio opterećen zadacima u odbrani.
U takvoj situaciji pivotmeni gotovo da i nisu dobijali loptu, a akcije za sasvim solidna krila rijetko su igrane. Od bekova se istakao Marko Vujin, koji je potvrdio šuterske kvalitete ali još nije stasao da bude timski igrač. Iskusnog Momira Ilića odlično su čuvali protivnički defanzivci, a on je proradio tek u finišu prvenstva.
Najveći dobitak za Srbiju sa Mundijala je golman Darko Stanić koji je skoro čitav šampionat branio na izuzetnom niovu, pokazavši da državni tim uvijek ima dostojne čuvare mreže. Rezervni golman Dragan Marjanac, koji je zamijenio Dimitrija Pejanovića u drugoj fazi takmičenja, bio je veoma dobar u nesrećno izgubljenoj utakmici s Poljskom.
Upravo je poraz od Poljaka paradigmatičan za nastup "bijelih orlova". Većinu utakmica s jakim protivnicima oni su izgubili po istoj matrici - ravnopravna borba ili čak blaga rezultatska prednost sve do polovine drugog dijela igre i onda neshvatljiv pad i poraz.
U završnici utakmica protivnici su mijenjali ritam u odbrani što je očekivana reakcija kada timu ne ide, ali se srbijanski rukometaši nikako nisu snalazili onda kada je trebalo "dotući" rivala.
U utakmici sa Hrvatskom u prvoj fazi takmičenja Srbija je u finiš ušla sa dva gola prednosti, da bi na kraju jedva "iščupala" bod. U posljednjih pet minuta tog meča možda se i najbolje vidjela razlika između "velikih i malih ekipa".
Hrvati, koji su podmladili tim i nisu uspjeli da se održe na pobjedničkom postolju, zahvaljujući kontinuitetu u igranju važnih utakmica nisu dozvolili protivnicima da slave.
Njihova klupa je u završnici susreta učestvovala u igri skoro kao i igrači na terenu, dok su u tim trenucima neiskustvo i strah od raspleta bile glavne karakteristike kompletne sprske ekspedicije u Švedskoj.
Zaostatak za vodećim ekipama na svijetu je možda smanjen, ali je Srbija i dalje daleko do "krema".
Borba za plasman na Igre u Londonu još nije gotova, pošto sljedeće godine Srbija organizuje Evropsko prvenstvo na kome "bijeli orlovi" moraju biti bolji od svih selekcija sa "Starog kontinenta", koje do tada izbore učešće na najvažnijem svjetskom sportskom događaju.