Kada se neko od naših ljudi upiše u "zlatne knjige" dva njemačka grada, Veclara i Gepingena, onda se za njega može reći da je dostigao vrhunac u poslu kojim se bavi. Upravo takav slučaj je s Velimirom Petkovićem, rukometnim stručnjakom iz Banjaluke, koji već 20 godina s velikim uspjehom radi u Njemačkoj.
Popularni Petko je ove sezone sa Gepingenom osvojio Kup EHF i tako ponovio ono što je napravio sa Borcem, sada već daleke 1991. "Zeleni" sa juga Njemačke čekali su evropski trofej skoro pola vijeka, tačnije od 1962, kada su trijumfovali u Kupu šampiona.
"Dugo je Gepingen čekao trenutke slave i ne možete ni zamisliti kakvu su nam feštu priredili navijači. Vozili smo se u automobilima bez krova, a cijeli grad je izašao na ulice da nas pozdravi... Bilo je, zaista, nezaboravno. Postali smo počasni građani Gepingena, a to je meni drugi put, nakon Veclara, da se upisujem u 'zlatnu knjigu'. Na pres-konferenciji uoči revanša sa Grosvalšadom izjavio sam da se još dobro sjećam dočeka u Banjaluci 1991. i da bih tako nešto želio ponovo da doživim. Eto, doživio sam", kaže Petković za "Nezavisne novine".
NN: Da li ste dobili novi mobilni telefon, s obzirom da Vam je prethodni "stradao" u bazenu prilikom slavlja?
PETKOVIĆ: Gazda kluba mi je, dva dana kasnije, poklonio novi ajfon, tako da nisam dugo bio bez telefona.
NN: Dva evropska trofeja ste osvojili, prvi sa Borcem 1991. i evo sada sa Gepingenom. Mogu li se uporediti te dvije ekipe, s obzirom na činjenicu da se rukomet od tada mnogo promijenio?
PETKOVIĆ: Teško je to porediti, jer ova igra je od tada mnogo napredovala. Iako je Borac imao mladu ekipu, predvođenu Zlajom Arnautovićem, osvojili smo trofej i šteta je što se ta generacija, zbog rata, rasula po svijetu. Siguran sam da bismo osvojili još mnogo, mnogo trofeja, što domaćih, što evropskih, da smo ostali na okupu nekoliko godina.
Drago mi je zbog titule u Kupu, ali draže bi mi bilo da je osvojio prvenstvo
NN: Da li je, možda, bilo nekog novog klađenja sa predsjednikom kluba Tomasom Landerom?
PETKOVIĆ: Nije, ali bilo je dobrih premija... Prošli put kada smo se kladili, predsjednik se malo prevario, pa izgubio. Bilo je to prošle godine, na kraju polusezone, kada sam tvrdio da ćemo zauzeti treće mjesto u prvenstvu. I zauzeli smo, pa sam na opkladi zaradio doživotni ugovor sa Gepingenom. Od tada je malo oprezniji i ne kladimo se tako često.
NN: Zanimljivo je da je Borac osvojio Kup BiH iste večeri kada ste Vi slavili u EHF kupu?
PETKOVIĆ: Drago mi je zbog Borca, ali draže bi mi bilo da je osvojio titulu u prvenstvu.
NN: Koja je Vaša trenerska filozofija?
PETKOVIĆ: U Njemačkoj me zovu rukometni Feliks Magat, a on je nadaleko poznat po gvozdenoj disciplini. Dugo razmišljam prije nego što donesem odluku, a kada je donesem, onda je nikad ne mijenjam. Ništa me ne može pokolebati na putu do cilja, a od igrača tražim maksimum, pogotovo u odbrani. Rukomet je moj život i tvrdim da nikad neću otiću u penziju. Radiću dok sam živ, a da li će to biti trenerski posao, menadžerski ili neki treći, vidjećemo.
NN: Kandidat ste za selektora Njemačke. Kako idu pregovori?
PETKOVIĆ: Prije svega, moram priznati da mi je čast što se moje ime uopšte pojavilo među kandidatima za tako odgovornu funkciju i što me za tu poziciju predložio upravo sadašnji selektor Hajner Brand, koji će uskoro postati sportski direktor reprezentacije. Ipak, ne želim pošto-poto da sjednem na klupu Njemačke, jer sam, zaista, prezadovoljan u Gepingenu. Koliko sam upoznat, predsjednik Saveza želi da selektor bude Nijemac, tako da će Brandov pomoćnik Martin Hojberger vjerovatno preuzeti "pancere".
NN: Kil, Hamburg i Rajn-Neker Leven su najmoćniji njemački klubovi. Da li biste voljeli da sjednete na klupu jedne od tih ekipa?
PETKOVIĆ: Moj način rada prolazi svagdje, tako da bih, bez problema, mogao da vodim najbolje njemačke ekipe. U avgustu sam čak razgovarao sa čelnicima Hamburga, a sa Levenom sam dva puta već bio u kontaktu. Ali, u tim klubovima trenerski kvaliteti nisu jedino što odlučuje, nego i razni lobiji, a u takvim okolnostima mi sa prostora bivše Jugoslavije smo u podređenom položaju u odnosu na Skandinavce ili Nijemce. I tu smo platili danak ratu... Bez obzira na sve, ubijeđen sam da ću kad-tad preuzeti jednu od te tri ekipe.
NN: Šta bi trebalo promijeniti u reprezentaciji BiH da bi se konačno plasirala na neko veliko takmičenje?
PETKOVIĆ: Rekao sam ranije šta sam imao da kažem u vezi s tim, pa ću biti kratak. Očigledno je da nešto ne štima, a kada je tako, treba nešto mijenjati. U ovom slučaju, mnoge stvari treba promijeniti, ne samo selektora.
NN: Uskoro kreće regionalna liga. Šta mislite o tom projektu?
PETKOVIĆ: Takvo takmičenje može našem rukometu da donese daleko brži napredak nego što je to sada slučaj. Utakmice će biti mnogo atraktivije, publike će biti više, a samim tim i sponzora. Pošto sam u Borcu proveo svu svoju igračku karijeru, a kasnije sam bio i njegov trener, uzeću taj klub kao primjer. Mojim Banjalučanima je potrebno da igraju u Beogradu, Zagrebu, Skoplju... jer na takvim utakmicama klub i igrači stiču dragocjeno iskustvo.
U opkladi sa predsjednikom Gepingena "zaradio sam " doživotni ugovor s klubom. Od tada se ne kladimo tako često, kaže Petković
NN: Jeste li jugonostalgičar?
PETKOVIĆ: Ne znam kako se to zove, ali znam da održavam redovne kontakte s rukometnim radnicima sa prostora cijele bivše Jugoslavije. Igrali smo nedavno u Skoplju sa Metalurgom i u Velenju sa Gorenjem i mnogi moji prijatelji iz Makedonije i Slovenije došli su da me vide. Da li je to jugonostalglija, prosudite sami.
NN: Sastavite idealni tim Evrope?
PETKOVIĆ: Golman Danijel Šarić, lijevo krilo Gudjon Valur Sigurdson, lijevi bek Momir Ilić ili Nikola Karabatić, srednji bek Domagoj Duvnjak, desni bek Marko Vujin, desno krilo Lik Abalo i pivot Bjarte Mirhol.
NN: Šta kažete na predstavu Šarića u finalu Lige šampiona i šta inače mislite o bivšem golmanu Sloge i Borca?
PETKOVIĆ: Šara je blistao, sve mu je polazilo za rukom i sasvim zasluženo je ponio epitet MVP fajnal fora. To je divan dečko i zaista mi je drago što je konačno osvojio titulu prvaka Evrope.
NN: Kakva je perspektiva Škole rukometa "Golić - Šarić"?
PETKOVIĆ: Drago mi je da je takva škola zaživjela u Banjaluci. Nebojša Golić i Šarić su sjajni momci i kad god im zatreba moja pomoć ili savjet, tu sam. Spreman sam i da održim trening sa djecom kada dođem u Banjaluku...
NN: Mladen Bojinović je jedan od najtrofejnijih, ako ne i najtrofejniji banjalučki sportistima svih vremena. Kako gledate na njegov rukometni put?
PETKOVIĆ: Bakero je imao specifičan rukometni put, nije imao nikoga da ga gura, sve je uradio sam i zato su ti njegovi uspjesi još više vrijedni. Mladen je veliki radnik, igrač koji ima tri srca i zaista mi je čast što ga poznajem i što je iz mog grada.
Mercedes
NN: Koji automobil vozite, onaj dobijen od sponzora ili privatni?
PETKOVIĆ: Od sponzora dobijam svake godine novi model mercedesa, a trenutno vozim E 220.
Najbolji igrač i trener
NN: Ko je najbolji igrač kojeg ste trenirali?
PETKOVIĆ: Zdravko Rađenović i Markus Bauer.
NN: Najbolji trener današnjice?
PETKOVIĆ: Po mom mišljenju, to su Klod Onesta, Telant Dušebajev i Noka Serdarušić. Kada su njih trojica u pitanju, ne mogu da odlučim ko je najbolji.